DRAGA MOJA SLOBODO

Slobodo!Sad silno ponosna

i strastvena

hodaš bosa po svoj toj vodi,

kao pravo Božje dijete,

Mislim,

da bi najspremije hodala

i po vlastitoj krvi

da stigneš na drugu sranu,

gdje vlada mrak

i takva hladovita samoća,

da bi čovjek očekivao,

da će tu čuti

hod sablasnih klijenata ukletih diktatora

i dozivanje Tvog svetog imena

bakrom okovanih ljudi.

Slobodo!Ti znaš

da na drugoj strani

leže visoko na mulju

-velikih političkih praznika-

nasukani zakoni,

usidrene tamnice,

mrki stražari,

koji sjede tamo u vječnom mraku,

nemajući drugog posla,

do brojanja ljudi

u sprovodnoj povorci.

O tome ne trebam govoriti Tebi,

draga moja Slobodo!

Jer Ti si dobrodošla

na sve strane svijeta,

baš kao i zlaćano sunce,

koje Te prati vjernije

od ljudske molitve.

Slobodo!Kad mrak ovije

Tvoju djecu,

Ti spremno hodaš po vodi

i vlastitoj krvi,

U to doba ne nosiš svoje zaštite

ni štita,

kao da želiš pokazati svoju pravu ćud,

Zato kličem svijetu::

''Slobodo!...Slobodo!...Prije svega Tvoja

dužnost

je moje

dužnost!''

 

© Walter William Safar