Pred prozorom mojim breza se njiše

Raširila grane pa miluje moje lice

Davnih je dana nju posadila mama

Brižno pazila da ne nastrada...

 

Stasala ona , visoko se digla

Prkosila vjetru  i nama...

Kad u nju gledam, sjetim se sebe

I ja jednom bijah još krhka,mala...

 

Bez puno riječi, al´ čvrstom rukom

Rasla sam, vinula se do neba

Dok breza tu stoji i pravi hlada

Ja korijenje pustila nisam već otišla .....

 

Lišće lagano šušti..to breza mi priča...

O ocu i majci....

O meni dok dijete sam bila

Prohujalo vrijeme , škrinja puna uspomena ...

 

Tišina u stanu odzvanja

Tako bih htjela čuti glas roditelja....

Neizgovorene riječi poteku kroz suze

Odraslo dijete u meni progovara:"Od srca Vam hvala!"