U venama krv nam je što teče od davnina

i kao čuvari stojimo na vratima povijesti.

Vesela nam se pjesma diže do visina,

kad rodimo se nositelji dobrih smo vijesti.

 

Imamo krila leptira i oči boje duge

i smijemo se kao djeca na neku glupu šalu

Nosimo odjeću na šarene pruge

od svijeta uvijek krijemo neku tajnu malu.

 

Ponekad nas prepoznat nećeš u ljudima koje viđaš

i pitat ćeš se, gdje su nestali svi oni sretni ljudi?

Tad znaj da uvijek postoji netko kome se sviđaš,

i tko se radi drugih svako jutro budi.

 

Zato ustani se i hodaj i ne budi tužan,

nad tvojim osjećajima uvijek netko bdije.

Jer čak i kad dan je siv, tmuran i ružan

Netko je za tebe vedar i sretno se smije.