Da li još uvijek
dozivaš moje ime
nijemim drhtajem
i spoznajom koja
me na utvrdi
usred pustinje
žednog dotakla
sjećanjem me
ponovo oživjela...
Kao da čujem daleki eho
negdje
izvan moga vremena
gdje si ponovo otišla
tek da sve izgovoreno
odneseš sa sobom
i zauvijek zakopaš
u najdublju tajnu
koju sam tako željno čekao
da me dotakne...
vrati se...
Neće pijesak zarobiti tvoje
tragove...
Ja sam gospodar svega
osim sebe
jer si Ti jedina
koja me možeš vratiti
u nepostojanje
svevideće rijeke
koja nebom protiče
i krade
uspomene...
edin.kecanovic
bglavac
vanessa
irida
