Ti govoriš o tvojim godinama, o tvojoj kosi od
bijele svile.
Pogledaj svoje ruke latice oleandra, lûk tvoga
vrata je sama ljupkost.
Volim pepeo na tvojim trepavicama, i tvoje oči od
zagasita zlata i tvoje oči
Sunce na rosi od zelena zlata na jutarnjoj travi
Tvoje oči u novembru kao more svitanja oko tvrđave u Goreji.
Koliko snage u njihovim dubinama,koliko blaga sa
karavelâ bačena bogu od ebana.

Volim tvoje mladenačke bore, te sjene koji boji
bojama
pozne ruže tvoj septembarski osmijeh, to
Cvijeće u uglovima tvojih očiju tvojih usana.
Tvoje oči i osmijeh, miomirisni balzam tvojih ruku i
baršun krzna tvog tijela
Neka me očaravaju dugo u Edenskome vrtu
Ženo s dva lica, jednim od same žestine, drugim od
same nježnosti.
Ali usred studenog doba
Kada se crte tvog lica ukažu jasnije tvoji obrazi
uleknutiji tvoj pogled veoma dalek, moja Gospo
Kada se brazdama izbrazda, kao polja u zimu,
tvoja koža
tvoj vrat tvoje tijelo pod teretom umora
Tvoje tanane prozirne ruke, dosegnuću blago moga
dugotrajnog traganja i sunce iza duge noći
tjeskobe
Slap i isti taj napjev, žubor izvorâ tvoje duse.

Dođi, noć klizi nečujno preko bijelih terasa, i ti
ćes doći.
Mjesec miluje more prozirnim pepelom svjetlosti.
Daleko, počivaju zvijezde nad ponorima noći
Otok se proteze nalik na Mliječni put.
Ali osluhni, čujes li? Kako se od Kap Manuela na
mahove uzdižu talasi laveža
I kakva nečuvena glazba dopire od restorana luke i
zatona, opojna kao san
Draga!...

Leopold Sedar Senghor