Nećemo prestati tragati

A na kraju svega našeg traganja

Stići ćemo odakle smo i pošli

I prvi put vidjeti to mjesto.

Kroz nepoznata vrtna vrata,na pragu prisjećanja

Kad poslijednje što nam valja otkriti od zemlje,

Bude ono sa sa samoga početka;

Na izvoru najduže rijeke

Glas skrovitog slapa

I djeca na jabukovu stablu

Nepoznata,zato što ih ni tražili nismo

Al' čujemo im glas,na pola čujemo,u tišini

Izmedju dva morska vala.

Hitro sada,ovdje,sada,uvijek-

Stanje nepomućene jednostavnosti

(za koje valja platiti ni više ni manje nego sve)

I sve će biti dobro

Baš sve će biti dobro

Ka dse plameni jezici uviju

U petlju vatrene krune

I vatra i ruža budu jedno.