Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
449
OD 14.01.2018.PUTA
bol, tamna kao noć...
U dalekom tamnom prostoru čistog neba, u nekom kutku nedovršene staze, u snu koji se ne sanja, u poetsko-filozofskoj šetnji mozgom, tom neusklađenom sivom tvari... naletjeh na bol, tamnu kao noć. Kako mi te lako mogu oduzeti? Oduzeti? A imamo li jedno drugo? Postoje li naše šetnje kroz visoke trave kišnih noći? Postoji li led otkud me gledaju tvoje plave oči, postoji li bijeli grad gdje si me grlio, nepostojan i nemiran, u dubini plitak, na površini dubok? Ne znam. Između dva vala šutnje caruje mrtav mir, kao višeglasje što u nama ne odzvanja i ne budi poziv. Tvoj šapat, kao šapat noći! Iz tog mrtvog jezera šutnje izrasla je bol, tamna kao noć.
bglavac
irida
