Balada o kruhu
Dok su ga mijesile majčine ruke
sve su korice bile slatke.
Sad kd ga strojevi gnječe,
sve više ga ide u otpatke.
Za mukotrpnu,
u znoju stečenu žetvu
nema uvrede veće
nego kad nježno-rumeni kruh
nehajno, bez poštovanja
bacimo u smeće.
Razmaženost, bahatost, rasipnost...!
Dežurnog krivca
teško je pronaći.
Uglavnom:
"Tko tebe kamenom,
ti njega kruhom"
više se nebi smjelo reći,
jer i kruh može biti ubojit,
poput riječi....
bglavac
edin.kecanovic
