MOJA PREOBRAŽENJA

 

Ja pjevam sebe kad iz crne bezdane i mučne noći

 

iznesem blijedo meko lice u kristalno jutro

 

i s pogledima plivam preko polja livada i voda

 

Ja pjevam sebe koji umrem na dan bezbroj puta

 

i bezbroj puta uskrsnem

 

O Bože daj me umorna od mijena

 

preobrazi u tvoju svijetlu nepromjenjivu i vječnu zvijezdu

 

što s dalekog će neba noću sjati

 

u crne muke noćnih očajnika .

 

 

MOLITVA NA PUTU

 

Bože

 

koji si me do ovoga časa doveo nevidljiv

 

vodi me i dalje koncu mojih želja

 

Ne ostavi me

 

umorna i sama nasred puta

 

Obrazi su moji blijedi

 

i moje misli nemoćno ko moje ruke vise

 

Bože

 

daj da novo plavo jutro

 

iz umora digne moje misli

 

da kroz blijede ruke prođe mlaz crvene svježe krvi

 

Budi

 

nad mojom glavom moja pratilica zvijezda .

 

 

 

 

VEČE I JA

 

Nevidljive pozaune tuže

 

u zapad sunca što se davi u rođenoj krvi

 

Pozaune su stale. Prva zvijezda dršće

 

I plavo nebo slazi prema zemlji

 

Daleko jedna krčma zapjeva u susret noći

 

i dvije se žene cestom prolazeći pogledaše s mržnjom

 

Ja skrećem s ceste u šumu

 

i gledam kako moje ruke bivaju sve plavlje

 

Iz tame jedna košuta

 

zuri svojim blagim anđeoskim licem

 

bez straha u moje divlje oči

 

Stadoh:

 

Jedan div se zagledao nagnut

 

nad sitni modri cvijet u travi

 

Laki šuštaj?

 

Dolje

nad zelenom vodom

 

krvare crvene noge mjeseca …

 

 

 

 

Šimić bijaše pjesnikom izrazite težnje da zgusnutim, škrtim stihom intenzivira doživljaj svijeta. Takav je bio i kao esejist i kritik: volio je strogi red, čuvao se razlivenosti i praznine.
Napisao je brojne eseje, književne i likovne kritike, polemike o novom pjesništvu, nekoliko kraćih proza, dnevnik, autobiografiju, nekoliko dramskih fragmenata, te započeo roman Dvostruko lice. Posthumno su mu objavljena izabrana djela, sabrana djela, proza i poezija.

Pučku školu pohađa u rodnim Drinovcima. Tri razreda franjevačke klasične gimnazije završava u Širokom Brijegu. Nakon Širokoga Brijega, upisao je četvrti razred gimnazije u Vinkovcima. Školovanje je nastavio u zagrebačkoj donjogradskoj gimnaziji. U osmom razredu napušta školovanje zbog izdavanja književnog časopisa Vijavica godine 1917. u Zagrebu, a književni časopis Juriš pokreće 1919. godine pod utjecajem ekspresionističkog lista Der Sturm. Godine 1923. pokreće i treći časopis, Književnik.

Teško obolivši od tuberkuloze umire, u dvadeset i sedmoj godini, u Zagrebu 2. svibnja 1925. godine.