Ah,ta tvoja duša...

 pred kojom ples derviša

 zastaje

 klanjajući se dodirnutoj

  vječnosti...

Ah, ta tvoja zanosna duša,

koja suzu progoni zauvijek

 u vječni ponor radosti...

Ah,kako me ta tvoja duša,opora,

divlja, nedostižno duboka,

 vuče u vir zaborava sebe...

 Ne...ne gledaj me mojim pogledom,

u zrcalu svog trajanja

ja nisam ono što vidiš

kad me sanjaš...

Ta tvoja duša

jedina smije u labirint moje...

Ja sam tek zaneseni minotaur

koji čeka tvoj oštar mač spoznaje,

 tvoj čelik ljubavi

 i krv pretočenu u krv,

životinju pobijeđenu  u žaru bitke

 sa čovjekom,koji to nije....

Oh,ta tvoja duša...

tko joj se prepušta kao ja,

makar zaboravom i smrću disala?

Ali ona to nije..Ta tvoja duša,

jedini put do moje vječnosti,

jedini dah,kojim mogu disati,

jedini plamen, kojim mogu gorjeti...