U rano jutro, kad svitao je dan

po glavi mi se vrtio čudan, vrlo čudan san:

Rekoše da sudnji dan je blizu, da pratim događaje

koji se dešavaju u nizu

sve ono što prethodi kraju svijeta

i smrti ovog plavog planeta

Taman pomislim da još sanjam

da to nije zbilja

kad odnekud s neba prvi anđeo zatrubi

(od straha mi utrnuše zubi)

pogledah gore, a ono na nebu 4 jahača bajna

svaki svoju poruku nosi

al lica su nešto vrlo poznata

i ne baš toliko sjajna..

Na Riđanu jaše Ponosna Kaja

u jednoj ruci mrežu za lov nosi

u drugoj svjetlosni bič

(u mač pič...)

Spremna da demone revno hvata

a onda ih bičem stjera do paklenih vrata..

Iza nje Tavrick-ego-virusonosac

da pošast jajnu po svijetu raširi

da se trećina svijeta od silnog ega napuhne

pa se u tisuću komadića rasprsne..

Tko živ ostane

taj će bez-ja-ja novi svijet  stvarati

i neće više sa svojim oholim egom

pregovarati..

Za njima trotonska vilica Wendy

divljim galopom juri

u sebi noseći legije strasti

da ljudi okuse malo na kruhu masti

dok Kaja sve demone u monahe ne pretvori

i zauvijek slatka vrata ljubavi ljudske  ne zatvori..

A treći jahač?

Na magaretu strpljivo kaska

i zastavicom pomirenja maše

dežurni anđeo plavog svijeta

koji sve to brižnim okom prati

i ne da se ni od koga zavarati, jer

sve će na kraju balade

kući poslati

i zastor kad se predstava završi

spustiti..