Prijateljica je poželjela na Trpanj. Nisam imala ništa protiv. Dapače. :)

I tako smo se našle na Mljetu u Pločama :) te krenule prema Trpnju.

Ugodan ljetni dan, mnoštvo ljudi i vozila na trajektu... osmijesi, more...

Dok sam kupovala karte, naišla sam na dragu osobu koju nisam vidjela godinama. "Ideš i ti na Trpanj? Šta je reć'?", bubnem bezveze. "Kćer mi tamo radi pa idemo k njoj." "Baš lijepo! Uživajte!" I više je nisam ni vidjela ni čula. Pomislih kako je nisam ni upitala gdje joj kćer radi ni što ali... ponekad mi život sam od sebe odgovori na više pitanja nego ljudi...

Kava s pogledom na lukobran, odmah po dolasku, dovela me ravno... k njenoj kćeri. :)

Lukobran je i prvo mjesto prema kojem smo prošetale iza kave...

Na kipu Velike Gospe - Zvijezde mora, s ove je strane ugravirano: "Ribarima blagoslov udijeli." Taj sam natpis uspjela pročitati iz mora još prije par godina, dok lukobran nije bio povezan s kopnom... te sam do njega doplivala. "Tamo nešto piše", pomislila sam, "ali šta?" A kad mene uhvati radoznalost... ne popušta dok joj ne udovoljim. :)

Sjetila sam se još nekih koje sam u tom trenu imala potrebu blagosloviti pa se obratih kipu: "Molim te, kad već blagoslivljaš, blagoslovi i neke koji nisu ribari", te navedem koga.

I s pozicije fotografiranja imala sam dojam kao da sve okolne bijele stijene poprimaju oblik Gospe koja moli... prigibajući se čak i više od One prikazane kipom.

Plaža i kupanje... Ta, ljeto je! Opet sam ovdje pocrvenila i opet sam se na ovom dijelu mora smrzla jer... Trpnjem kao da, s vremena na vrijeme, kolaju hladne morske struje...

Šetnjica rivom, kroz mjesto, šetnicom... do crkve Gospe od Karmela... i natrag. (Vrlo je zanimljiva slučajnost da mi je jučer moja posve druga prijateljica poklonila blagoslovinu upravo Gospe od Karmela.)

Onda smo lijepo ručale na rivi, s pogledom na more. Prišao nam je novinar Slobodne Dalmacije u potrazi za intervjuom. Pogledah onaj kip desno od sebe pa u tom tonu pomislim: "E, našao si crkvu di ćeš Boga molit'..." te objasnim čovjeku da mi nismo imale nikakvih problema ni na trajektu, ni u Trpnju te da možemo samo reći sve najbolje o svemu ovdje. Sve najbolje... valjda ne prodaje novine... te je čovjek pošao tražiti dalje... valjda nekog lošije volje... :))))

"Boja mora je ovdje posebna, tako zeleno - plava, očaravajuće tirkizna." - kažem prijateljici, a ona će: "Ne znam, nemam pojma, meni je more - more, svugdje isto."

I nasmijem se jer znam da... ista mjesta, isti događaji - u percepciji svakoga od nas ostavljaju potpuno različite utiske.

Prilikom isplovljavanja primjetim da na pločici pod kipom s druge strane ima više od 3 riječi... te komentiram prijateljici da s tamo piše nešto sasvim drugo, ali što? - to ću drugi put utvrditi plivajući jer do tamo još uvijek nema drugog puta - osim morskog.

Vraćajući se na kopno, dugo sam gledala u obrise pelješkog mosta. "Koliko sam puta prešla preko tih graničnih prijelaza i nervirala se što dvaput moram davati osobnu iskaznicu a idem iz svoje države u svoju. Evo, moja draga, sve mi se čini, kad ga napokon dovrše - naći ću posao u Splitsko - dalmatinskoj županiji." I nasmijem se... a preko osmijeha mi preleti sjena...