''Što je poezija?

Poezija je nebo potamnjelo od selidbe divljih gusaka.

Poezija je praćenje putanja ograničenog zvuka.

Poezija je lutkarska predstava u kojoj astronauti i gnjurci pričaju o šestom čulu i četvrtoj dimenziji.

Poezija je odjek što zove sijenku da zaigraju.

Poezija je dnevnik vodene životinje koja živi na kopnu a želi da poleti.

Poezija je prikazivanje jednog klatna povezanog sa drugim i to nevidljivim klatnima u njemu i izvan njega..

Poezija je glazba za igru istovremeno u taktu najluđih plesova i najozbiljnijih, najdostojanstvenijih pogrebnih marševa.

Poezija je tiskarski nacrt za abecedu zabave, mržnje, ljubavi, smrti.

Poezija je kroćenje paradoksa zemlje, koja odgaja život, a zatim ga je sahranjuje.

Poezija je otvaranje i zatvaranje vrata, dok se onima koji zaviriju prepušta, da nagađaju ono što su vidjeli u treptaju.

Poezija je nabrajanje ptica, pčela, dojenčadi, leptira, buba, dječurlije, babaroga, dvonožaca što se veru uz zastrašujuće kule.

Poezija je uspostavljanje metafizičkih veza između bijelih leptirovih krila i komadića iscjepkanih ljubavnih pisama.

Poezija je postizanje sinteze između zumbula i biskvita.

Poezija je mistična, senzorska matematike vatre, dimnjaka, krafne, ljubičica, ljudi i purpurnih zalaska sunca.

Poezija je hvatanje slika, napjeva ili talenta u smišljenu prizmu riječi.''

Carl Sandberg