Nešto me dotakne, nešto ostane zapisano u mislima. U nečem se prepoznam, a pored nečeg drugog proletim bez komentara. Ponekad ostanem zadivljena. Jedno me nasmijava, drugo potakne na razmišljanje, treće izaziva poštovanje. Ponekad se sve to istovremeno dogodi  prilikom čitanja samo jednog teksta. Iz nekih naučim ono što prije nisam znala. Jedno nudi odgovore, dok nešto drugo pitanja stvara. Svega ovdje ima u izobilju. Ponavljanja i originalnosti. Originalnosti u ponavljanju. Prepisivanja i autentičnosti. Autentičnosti u prepisivanju.

Nakon 4 mjeseca, gotovo svakodnevnog druženja s Magicusom, već mi se čini da sam nerijetko u stanju i prepoznati tko je autor novih članaka ili komentara. Samo na temelju onog do sad pročitanog. Bez analize, bez ocjenjivanja, bez definiranja stila i načina, jednostavno, spontano prepoznaje se... Ne samo u tekstovima, već i u komentarima... Tko je autor... I kad pored svega ne bi stajao nick. Jedinstvenost, unikatnost ili dosljednost - dovoljno za prepoznatljivost.

Da li je mlabos. Ili je u pitanju grintanje a la Elyca. Da li je irida. Ili su neke vajranske mudrosti. Je li razigrani zekoslav. Ili melodioznost Zemlje. Ima li nekoga da zna pisati cune-stilom osim cuneta. Ima li koga trenutno aktivnijeg u donošenju kopiranih tekstova od gemini. Dobro, dobro, ima borivoj, ali se ipak znatno razlikuju. I stilom i temama i izrazom. Je li moguće ukrasti i potpisati poeziju od Shadow kao svoju. Ili je pobrkati sa onom od Safiris. Zar se ne prepoznaje kada je nešto djelo Ljubice. Ili saturn. Ili je napisala ivana mala. Zar nije jasno i prepoznatljivo kako se svakodnevno javlja sjecanje. Kako mkrmar. Ili bglavac. Pa srce. A kako nlandeka. I kad ne bi stajao nick pored teksta, nerijetko se da prepoznati u tekstu i komentaru, da je u pitanju Kaja koja grli i ljubi svijet. Zna se kada je autor Emilio. A kada readykul. Tko postavlja čestitke sa citatima, ako ne alius. Samo je jedan gerilac na magicusu, nema ih devet, ako ima onda nisu kao on...

Ima i onih koje ne prepoznajem, jer nisam pročitala dovoljno, pa nemam ni osnove da bih mogla prepoznati. U svakom tekstu, pjesmi, kazivanju... jedan dio duha i vibracije onoga koji stvara. Svatko sa svojim jedinstvenim stilom. U tome je "tajna" prepoznatljivosti.  Dok različitost daje raznolikost gradeći ljepotu i privlačnost Magicusa.