To je otprilike ono što prosječan građanin treba znati o azbestu, ono najvažnije na što upozorava medicinska struka.
Trebao bi naš građanin nešto znati i o količini azbesta kojoj je izložen. Pogotovo ako recimo živi u blizini tvornice azbestnih proizvoda. Eh, to mu zasad nema tko reći. Naime, da bi se izmjerio azbest u zraku, potrebno je osnovati 'stručnu radnu skupinu za ocjenu onečišćenja zraka azbestom i utvrđivanje stvarnog stanja u okolici tvornice'.
Dakle, količina azbesta u zraku ne može se izmjeriti kao recimo količina šećera u vinu ili alkohola u krvi. Ne može se izmjeriti kao što se mjeri količina sumpora u benzinu ili količina katrana u cigaretama. Čak se ne može izmjeriti kao što se mjere nevidljiva radioaktivna zračenja u Černobilu.
Ministarstvo zaštite okoliša nakon godinu dana eksperimentiranja s mjerenjem azbesta jučer je utvrdilo da je azbest najbolje početi mjeriti osnivanjem 'stručne radne skupine'. Giegerov brojač, retorta, dreger, spektrometar, elektronski mikroskop ili kakva druga naprava za mjerenje tu nisu od velike koristi. Ne pomažu niti ovlašteni laboratoriji i instituti.
Ministarstvo je, naime, prije godinu dana dobilo rezultat upravo takve jedne ad hoc napravljene analize. Analiza je pomalo brzopleto, bez osnivanja radne skupine, naručena od nekakve tvrtke koja se bavi toksikologijom.
Rezultat takvog mjerenja pokazao je da je koncentracija zraka u blizini tvornice gdje su uskladištene tone azbestnog otpada tri puta veća od standarda Međunarodne zdravstvene organizacije. U Ministarstvu su godinu dana šutjeli o tim rezultatima ne želeći valjda dodatno uznemiriti građane koji ionako već 80 godina na miru umiru od posljedica udisanja azbestnih vlakana. A nije bilo ni radne skupine koja bi im priopćila da rezultati dobiveni bez osnivanja radne skupine nisu valjani.
Ipak, tako nevaljani rezultati nakon godinu dana nekako su došli do jedne moje kolegice koja je u Ministarstvo slala usmene i pisane upite tražeći pojašnjenja. Kako je spomenuto mjerenje napravljeno PRIJE početka sanacije tvornice i obližnjeg odlagališta azbesta, više nas je zapravo zanimalo postoje li rezultati kakvog mjerenja napravljenog POSLIJE sanacije. Međutim, u Ministarstvu nisu imali oformljenu radnu skupinu za takve novinarske upite, pa joj nisu odgovarali.
Ministarstvo je radnu skupinu za novinarske upite osnovalo tek kada smo u 'Dnevniku' objavili rezultate sporne analize, a na čelu te skupine na press konferenciji bila je ministrica osobno. Utvrdila je da je 'ono izvješće tvrtke A potpuno proizvoljno, gdje si jedan čovjek sam određuje granice, bez ikakvih znanstvenih pokazatelja'.
I doista, sinoć u 'Dnevniku' gledam vlasnika tvrtke kako u svom laboratoriju brani rezultat analize. Okružen je nekakvim napravama, laik bi pomislio da je riječ o stručnjaku, ali oko njega u laboratoriju nigdje ne vidim stručnu radnu skupinu!
Jedino ne razumijem kako je ministrica nekidan izvješće tvrtke A ocijenila potpuno proizvoljnim, a jučer je osnovala stručnu radnu skupinu koja tek treba 'ocijeniti izvješće o mjerenjima koncentracije azbesta u atmosferi na lokacijama Mravinačka kava, tvornica Salonit i mjestu Vranjic, koje je tijekom 2006. i 2007. izradila tvrtka ANT d.o.o.'
I još ne razumijem kako to da ta radna skupina tek sad 'ministarstvu treba predložiti ovlašteni laboratorij iz Hrvatske ili inozemstva koji će provesti mjerenja'.
U redu, ne mora ni meni sve biti jasno. Ali mi je jasno da ću prvom prigodom kad me policajac zamoli da puhnem u dreger zatražiti da za to mjerenje prvo oformimo stručnu radnu skupinu…
bglavac
edin.kecanovic
