Jedan meni drag prijatelj izražava se toliko pametno i znanstveno i toliko božeoslobodi, da ga malo tko razumije. U društvu, kad se pokrene nekakva diskusija, a on rasprostre svoje znanje i pamet, svi drugi zašute. Jedni zato što im je postalo naporno. Drugi, jer se udube u svoje sposobnosti shvaćanja pokušavajući spoznati što je taj dubokoumni pisac htio reći. Neki ukapiraju sasvim nešto stoto. Kako bi sve kazano još produbio i obogatio, on redovito postavi i nekakvo naizgled dubokoumno pitanje. A meni uputi podignut kažiprst u znak naredbe i obrati mi se, prije nego zucnem: "Ti šuti!" Na koncu ipak dobijem odobrenje da sve to izrazim mojim najjednostavnijim jezikom koji znam. Tada, svi uglavnom ostanu "razočarani", jer nisu doznali ništa novo osim (možda) drugog značenja već poznatih pojmova. Ponekad ni to. A izgledalo je kao da je jasno samo njemu i meni, a ostalima nije. Ipak se zabavimo i nasmijemo...

Mistifikacija je smiješna pojava, a onaj koji mistificira još smješniji. U trenutku, sve zna izgledati jako ozbiljno i bitno. Mistifikacija daje lažan osjećaj moći onima koji se njome služe. Ego se zabavlja. Zato neki ljudi rado mistificiraju, stvarajući privid tajnovitosti i nedokučivosti čak i od najbanalnijih stvari. Na taj način održava se pozicija ili ugled. Mistifikacija indirektno drugima stavlja do znanja: "Ja sam pametan i znam, a ti si glup i nemaš pojma." Ili: "Ne razumijem ni sam, ali mi idu fraze kojima to prikrivam." Ili: "Ne usudim se reći onako kako zapravo je." Mistifikacija je prerafinirana da bi nešto izrazila direktno i konkretno. Moj prijatelj zna i razmišljati tim jezikom, pa s lakoćom stvara i ispaljuje "mudrosti"... Jedna fraza goni drugu... Sve nastaje u skladu s trenutnom situacijom, ali uvijek iz istog izvora, iz potrebe ega da se prezentira kao (umišljena) moć ili odglumi iskrenost, zadobije povjerenje. I doista djeluje moćno, ali samo na kratko i samo na riječima... I ne svakome. Jer sva ta ogromna pamet slabo je primjenjiva u onome što njemu, ili bilo kome drugome, doista treba... Osim ako nije u pitanju manipulacija... Ona je opet potreba ega... 

Kad se nema pametnijeg posla, itekako zna biti zabavno, mistificirati, ali i razotkrivati druge mistifikacije. Razotkrivanje mistifikacija nije samo zabava ega, već je i korisno. Za sve one koji vole misliti svojom glavom...