Na ovoj planeti koju zovemo Zemljom, životi su nam isprepleteni sa drugim ljudima. I tako ako ovaj ljudski život gledamo iz te perspektive postoje neke stvari koji mi jako idu na živce a odnose se na ljude. Evo tih 5 točaka:

1. Ne podnosim ljude koji puno pričaju, naročito rano ujutro kad sam još pospana, a pospana sam do cca 10:00 dok kofein u mom tijelu ne napravi preokret. Nakon 10:00 lakše podnosim blebetanje i bolje glumim da slušam ( a ne slušam ).
2. Živcira me sporost u izražavanju i pričanju. Neki ljudi pričaju toliko sporo da je to strašno. Kad napokon stignu do kraja rečenice ja zaboravim što je ono bilo na početku.
3. Ne volim kad me ljudi dotiču rukama dok govore, zašto to rade dali vi znate? Da li riječi dobivaju na težini ako me oni svako malo taknu između riječi. Pa mene riječi dotiču i bez da me čovjek fizički dodirne rukama. Zapravo tim fizičkim kontaktom ja gubim iz vidi riječi jer stalno napeto čekam kada će me se opet taknuti rukama.
4. Zaista sam alergična kada dobivam naredbe, ukore ili bilo kakve vrste obraćanja a sve to sa visokim povišenim tonovima. Ton je jako važan u komunikaciji. I u ovom virtualnom svijetu to je nešto što mi zaista fali jer nekada ne mogu procijeniti što je čovjek mislio. No da sam čula ton i boju glasa odmah bi znala.
5. Kada vidim čovjeka prvi put, snimam ga svojim rendgenskim očima što i nije toliko važno ali odatle ide prva procjena koja naravno može biti i pogrešna. Zatim ga slušam pozorno (ukoliko nije napravio greške iz točke 1.,2.,3,. i 4.).Pronjuškam zrak oko njega ( morao bi biti čist i mirisan). Neka vas ne zavara ovo njuškanje zraka oko ljudi jer i skitnica na ulici mi može mirisati poput ruže dok gospodin u kravati može davati na kanalizaciju ( valjda ste me razumjeli ). Ako su zadovoljeni svi uvjeti iz prethodnih točaka tek tada sam u stanju opipati dušu drugog čovjeka.

( Mislite li da sam rekla sve o sebi ili zaista želite moje godine, ime, ljubimce i kućni inventar…. )J…..