Živio jednom jedan bračni par koji je imao dvanaestogodišnjeg sina i jednog magarca.

Odlučili oni putovati, raditi i upoznati svijet i tako krenuše na put.

Kad su došli u prvo selo ljudi su komentirali: Pogledajte vi ovog neodgojenog dječaka. On sjedi na magarcu dok njegovi siroti stari roditelji vuku magarca.

Žena tada reče mužu: Nećemo dozvoliti da ljudi tako loše pričaju o našem sinu.

Muž je skinuo dijete s magarca i sam sjeo na njega.

Kad su došli u drugo selo ljudi su mrmljali: Pogledajte ovo, sram nek bude ovog čovjeka kad pušta da mu žena i dijete vuku magarca dok on sjedi.

Odlučili oni da će žena sjesti na magarca, a muž i sin će držati uzde.

Došli oni tako i u treće selo gdje su ljudi ponovo komentirali: Jadan čovjek! Cijeli dan je radio, a žena mu je sjela na magarca. I jadan sin! Tko zna što ga sve čeka s takvom majkom.

Tada odlučiše da se svo troje popnu na magarca i nastave put. Kad su došli do slijedećeg sela čuli su mještane kako komentiraju da će jadnom magarcu puknut leđa zbog prevelike težine. I tada oni svo troje siđu dolje i odlučiše hodati pored njega.

Kad su prolazili kroz slijedeće selo, nisu mogli vjerovati komentarima ljudi koji su im se smijali: Pogledajte ove tri budale... hodaju, a imaju magarca koji bi ih mogao nositi.

POUKA :

Uvijek će te kritizirati i pričati loše o tebi što god ti napravio...teško je svima ugoditi, a i teško je pronaći osobu kojoj ćeš biti dobar upravo takav kakav si.

Pusti selo neka priča...Pjevaj, smij se, pleši, ljubi i uživaj u svakom trenutku svojeg života...

Ako na svom putu do cilja budeš zastajkivao da kamenom gađaš svakog psa koji na tebe zalaje ...nikad nećeš stići do cilja

(Dostojevski).