"Živio jednom stari, mudri samuraj. Imao je grupu učenika i obučavao ih mudrosti i ratnim vještinama. Jednog dana, za vrijeme obuke, došao mu je mladi ratnik, poznat po svojoj grubosti i okrutnosti…

Njegova omiljena taktika je bila provokacija: vrijeđao je suparnika koji je gubio strpljenje, prihvaćao je izazov, ali u bijesu je pravio pogrešku za pogreškom i, naravno, gubio borbu.

Tako se dogodilo i ovoga puta: ratnik je uzviknuo nekoliko uvreda i počeo promatrati reakciju samuraja. Samuraj je mirno nastavljao s predavanjem. Nekoliko puta je ponovio svoje nedjelo.

Kada samuraj nikako nije reagirao, čak niti treći put, ratnik je ljutito otišao s predavanja. Ostali učenici su pažljivo promatrali ovu situaciju. Nakon odlaska ratnika, jedan nije izdržao te upita svog učitelja:

–Zašto ste tolerirali njegove napade i vrijeđanja? Trebali ste ga izazvati na borbu!
Samuraj je mudro odgovorio: Kada vam netko donose poklon, i vi ga ne prihvatite, gdje li će poklon završiti?
Učenici odgovoriše: – Kod svog vlasnika.
– Isto vrijedi i za zavist, mržnju, uvrede i zlobu. Sve dok ih ne prihvatite, oni pripadaju osobi koja ih je donijela."