Odigraj "Tarot DA/NE"

Kalendar događanja

Član novavizija

Upisao:

novavizija

OBJAVLJENO:

PROČITANO

874

PUTA

OD 14.01.2018.

Bit Samospoznaje Je U Slobodi Od Osobe - 1.dio

Bit Samospoznaje Je U Slobodi Od Osobe - 1.dio
Jedina prepreka koja stoji između nas i beskraja životne radosti, mira i ljepote koja je u svakom trenutku prisutna posvuda oko nas je naša sklonost i navika dubokog poistovjećivanja s našim osobnim ego identitetom. Glavni razlog patnje ukupnog ljudskog postojanja leži u nošenju teškog bremena naše vlastite samovažnosti! Uzimamo ovaj život i same sebe previše ozbiljno, pripisujući si posebnost, važnost i imaginarnu nadmoć u odnosu na druge koja ne postoji i koja nikada nije postojala u stvarnosti osim kao posljedica naše vlastite zablude o tome tko mi uistinu jesmo. A kako je došlo do te zablude?



KORIJEN ZABLUDE O IDENTITETU

Jedina prepreka koja stoji između nas i beskraja životne radosti, mira i ljepote koja je u svakom trenutku prisutna posvuda oko nas je naša sklonost i navika dubokog poistovjećivanja s našim osobnim ego identitetom. Glavni razlog patnje ukupnog ljudskog postojanja leži u nošenju teškog bremena naše vlastite samovažnosti! Uzimamo ovaj život i same sebe previše ozbiljno, pripisujući si posebnost, važnost i imaginarnu nadmoć u odnosu na druge koja ne postoji i koja nikada nije postojala u stvarnosti osim kao posljedica naše vlastite zablude o tome tko mi uistinu jesmo. A kako je došlo do te zablude? Osjećaj kontinuiteta nas kao individua proizlazi iz poistovjećivanja izvornog osjećaja bivanja "ja jesam" s tijelo-umom koje se utvrđuje i obnavlja u sjećanju kao zasebna cjelina. I to je sasvim prirodno, nema ničeg pogrešnog u tome što se doživljavamo kao različite, samostalne pojedince. Jer, tijelo i um su neophodni instrumenti za doživljavanje veličanstvenosti i raznolikosti životnih iskustava i međudjelovanje u ovom svijetu pojavnih oblika. Oni su instrumenti koji služe biću ali osim te plemenite funkcije nemaju dublji značaj sami po sebi. Zašto? Zato što tijelo i um nisu samosvjesni – oni nisu svjesni nas, nego smo mi svjesni tijela i uma. Međutim, zbog same prirode povezanosti koja omogućuje tu interakciju i sjedinjavanje tijekom procesa samog doživljavanja dogodila se pogrešna percepcija i samom instrumentu doživljavanja je dana prednost i pripisana veća važnost od onoga koji doživljava. U tome je cjelokupna zabluda! Tijelo i um sami po sebi nisu problem ni prepreka samospoznaji. Ali kad počnemo vjerovati da smo SAMO I JEDINO tijelo-um na temelju sjećanja, tada se događa duboko poistovjećivanje sa osobom i svime što ona podrazumijeva. Tada zapadamo u iluziju izdvojenosti iz cjeline koja dovodi do pojave egoizma i lažnog osjećaja nadmoći koji prije ili kasnije neizostavno dovodi do pojave patnje jer istina samog života ne podržava i nije u skladu s tom našom zabludom.

Dakle, pogledajmo što je zapravo osoba? Osoba je usvojeni misaoni konstrukt, mentalno-psihološka predodžba stvorena o vlastitom identitetu na temelju poistovjećivanja s imenom i prezimenom, fizičkim izgledom i različitošću u odnosu na druga živa bića. Život osobe je po samoj njezinoj prirodi prožet vječnim strahom i neizvjesnošću, dubokim nemirom i tjeskobom čiji je fokus usmjeren isključivo prema preživljavanju, osiguravanju vlastite egzistencije i "borbi za opstanak", jer je vođen neznanjem i snažnim uvjerenjem da smo mi potpuno slučajno bačeni u ovaj svijet i ostavljeni da se sami grčevito borimo za svoje mjesto u njemu tako što ćemo se nadmetati s drugim podjednako zbunjenim i uplašenim osobama za dominaciju – da su oni naši neprijatelji koje treba pobijediti, podčiniti i ukloniti pod svaku cijenu. Ali, to nije sve – osim toga što je uvijek na oprezu da joj netko ne nanese povredu i dovede u pitanje njezinu sigurnost, osoba je i pod stalnim osjećajem imperativa da mora uspjeti u životu kako bi bila sretna, a potraga za srećom joj se nudi u vidu potrebe za sve većim ostvarivanjem i postignućem, mora se ostvariti i postati vrijedna u očima drugih, mora imati svoj ponos i steći ugled drugih osoba. A status i ugled se ostvaruju prvenstveno posjedovanjem – što više netko posjeduje, to je veći njegov ugled u društvu i njegov vlastiti osjećaj vrijednosti, moći i  i samovažnosti. A ugled za sobom neizostavno povlači prilagođavanje i povijanje pravilima ponašanja, moralnosti, bontonu i pristojnosti koji su određeni društvenim normama i koje osoba mora slijediti kako ne bi u očima drugih ispala nemoralna, nepristojna ili jednostavno kako ne bi odskakala previše od većine jer, ukoliko bude odskakala, neće biti prihvaćena, a samim time neće moći ostvariti sreću koja joj je obećana. Njezin identitet mora biti čvrsto utvrđen u pripadnosti određenoj skupini da bi tamo mogao naći vlastitu potvrdu. No istodobno, usporedno s tim što sve više posjedujemo i što smo ugledniji, to se više moramo brinuti da to ne izgubimo, to je veća potreba da sačuvamo ono što je "naše" i da budemo na oprezu da nam to stečeno drugi ne preotmu, što nas tjera na neprestanu brigu.

Osoba je iznimno iscrpljujuće stanje bivanja jer mora voditi računa o svim tim nametnutim kodeksima i pravilnicima ponašanja da bi održala svoju umjetno stvorenu sliku o sebi pazeći što smije reći, kako se ponašati, što je prikladno, prihvatljivo, što nije, ima toliko toga za obraniti, za očuvati, za izgubiti da nema vremena opustiti se i živjeti, pa kao posljedicu toga osjeća iznimno psihološko opterećenje koje crpi tijelo i otvrdnjava um. Zapravo, ispada da mi većinu svoje životne energije, pozornosti i sposobnosti trošimo na nešto što u suštini ne postoji osim kao projekcija u našim vlastitim glavama, kao posljedica našeg zamišljanja. Osoba ne postoji u stvarnosti! Doživljavajući sebe isključivo kroz taj uski ograničeni okvir percepcije, osoba je vječno nezadovoljna svojom situacijom i statusom u društvu, uvijek nesigurna u svoju vlastitu vrijednost, često imajući osjećaj da je ona žrtva života kojoj je nanesena ogromna životna nepravda.

Zbog toga kuka, gunđa i pruža otpor prema životu i okolnostima u kojima se nalazi želeći ih promijeniti i natjerati da se kreću u skladu s njezinim zamislima i željama jer vjeruje da je ona taj činitelj odgovoran za funkcioniranje života i da ima utjecaja na njegovo odvijanje. A život joj svakodnevno pokazuje svu iluzornost takvog njezinog uvjerenja kroz činjenicu da osoba nema prevelikog utjecaja ni na to kad će se popišati, a kamoli utjecati na odvijanje života!

Kad nakon određenog vremena nastojanja i truda primijeti da se stvari ne odvijaju uvijek u skladu s njezinim, u većini slučajeva, preambicioznim i idealiziranim očekivanjima, u životu osobe se javljaju revolt, očaj, zavist i razočaranje koji ju dodatno guraju u začarani krug patnje identiteta, kojeg je, jednom kad se zatvori i "zapeče" u svijesti vrlo teško raskinuti ukoliko nije prisutna šira svjesnost o našoj istinskoj prirodi.

NORMALNO JE BITI "NORMALAN" ALI "BITI NORMALAN" NIJE PRIRODNO!

Jer, ono što ljudsko biće jest i ono što osoba sama po sebi jest uglavnom nemaju gotovo ništa zajedničkog. Najbolje što osoba u većini slučajeva može biti je normalna. I to na prvu zvuči sasvim u redu, zar ne? Normalno je biti normalan, to je toliko normalno i normalno je smatrati to normalnim u toj mjeri da smo i zaboravili da biti normalan nije uvijek prirodno! Jer, normalno je, kao što joj sama riječ govori, nešto što je određeno normom, a normu određuje društvo koje, ovisno o razini svoje svijesti također ne mora nužno biti prirodno. Norme se usvajaju i mijenjaju prema potrebi trenutka,  često oviseći o raznoraznim osobnim interesima i razlikuju se od kulture do kulture. Međutim, ono što je prirodno je uvijek prirodno i podjednako za svakoga, neovisno o osobnim obilježjima, sklonostima i uvjerenjima. Zbog tog ogromnog nesrazmjera između onoga što je normalno i onoga što je prirodno, ljudsko biće osjeća veliku nelagodu i frustraciju jer se od njega očekuje da postupa suprotno svojoj prirodi i bude nešto što nije i što nikada ne može ni biti.

Sve društvene devijacije i bolesti, poput samoljublja, zavisti, prepotentnosti, sebičnosti, nasilja, nemara, nebrige i bahatosti, duševne bolesti kao što su podijeljene ličnosti, psihopatija, kao i široka paleta ovisnosti o drogama, cigaretama i alkoholu proizlaze iz dubokog razočaranja i nemogućnosti doživljavanja istinske životne radosti slijedeći osobni model sreće kojeg društvo nameće i zagovara, iz nemogućnosti da se udovolji nemogućim standardima i zahtjevima da se bude idealna osoba.

OSOBA JE DUBOKO NEPRIRODNO STANJE KOJE NAS IZDVAJA IZ CJELOVITOSTI ŽIVOTA

Inzistiranje na osobi je samo po sebi jedna vrsta mentalne bolesti koja je strana životu jer pridaje preveliku važnost i naglasak nečemu što samo po sebi nije suštinski važno za funkcioniranje života. Baš naprotiv, osoba je samo suvišna prepreka i dodatni teret koji nas sprječava da istinski živimo i uživamo u ljepoti i radosti života. Osobnost, odnosno individualnost u svom izvornom obliku postoji kao izraz veličanstvenosti i raskoši svega stvorenoga i služi svima nama prvenstveno kao sredstvo raspoznavanja kako bismo si olaškali međusobnu komunikaciju i razumijevanje prilikom prenošenja iskustava i doživljaja, da bismo mogli razlikovati jedni druge ali ništa više od toga. Međutim, pretjerano fokusiranje na samu osobu je poprimilo razmjere epidemije i pretvorilo se u opsjednutost vlastitom veličinom i važnošću, u svojevrsno štovanje kulta ličnosti koje je postalo svrha sama sebi, te je na taj način izraslo u sredstvo razdvajanja, uspoređivanja i nadmetanja koje dovodi do sljepila i nagriza same temelje zdravog i mirnog suživota jer se zasniva na sukobu, umjesto na suradnji.

Životinje, primjerice, nemaju osobnost, one same sebe ne doživljavaju kao ime i prezime, kao identitet, one su jednostavno to što jesu i zato nemaju problema sa životom i stvarnošću, ništa ne stoji između njih i bivanja, one prihvaćaju život kakav jest. Zamislite kako bi to izgledalo kad bi svakom stablu u šumi davali imena i kad bi se svakom od njih obraćali kao nečemu izdvojenome od cjeline? Ona su samo stabla i kao takva nisu posebnija ni bolja u odnosu na neka druga stabla. Jednako tako smo i mi ljudska bića i naša osobna imena i prezimena ne bi trebala biti instrumenti naše taštine i nadmetanja, nego biti u službi istine i slavljenja međusobne jedinstvenosti. Međutim, čini se da je situacija upravo suprotna! Vjerovanjem u osobu i osobni identitet postali smo zarobljenici njezinih vlastitih zabluda i ograničenja.

ŠTO "NIJE U REDU" S OSOBOM?

U suštini, "prokletstvo osobe" je u tome što ona nikada ne može biti zadovoljna ovim trenutkom i spokojna u njemu, ne može prihvatiti život kakav jest jer on prema njezinoj zamisli nikada ne pruža savršene i idealne uvjete za ostvarenje svih njezinih želja. A s obzirom na to da za nju sadašnjost nikada nije dovoljno dobra, osoba je uvijek puna očekivanja od budućnosti i svu svoju energiju i pozornost usmjerava prema njoj, vođena temeljnom zabludom da njezina sreća i radost leže u izvanjskim stvarima i okolnostima nekog budućeg trenutka.

Ideja da nam neki budući trenutak donosi nešto bolje od ovog trenutka je najveća zabluda koja svaku osobu tjera na neprestanu brigu i osiguravanje bolje sutrašnjice. Osoba je tvorevina čija je ukupnost života određena i uvjetovana vremenom. Strah od prolaznosti vremena diktira njezine postupke i način na koji živi svoj život. Zbog tih temeljnih zabluda o životu, u osobi se javlja osjećaj hitnosti da mora nešto poduzeti i promijeniti dok joj vrijeme ne iscuri. Ubrzano ponašanje, kretnje, postupci i nestrpljenje u životu čovjeka odaju dubok nemir u duši i jasno ukazuju na njegovu opsjednutost mislima o budućem i prošlom vremenu koje su toliko okupirale njegov um da je iz vida ispustio jedino vrijeme u kojem se sva stvarnost i životnost njegovog života odvija – ovdje i sada!

Jer, svakog jutra kad se probudimo, život je već tu kao takav, sve se u njemu odvija i događa potpuno prirodno i mirno. Ono što nas sprječava da budemo u skladu s tim prirodnim odvijanjem i stopimo se s mirom koji je uvijek tu je naš otpor koji mislima o tome da bi nešto TREBALO BITI DRUGAČIJE pružamo prema TOME ŠTO JEST! Mi smo u sukobu sa životom i iz tog razloga se javlja nemir koji nas odvlači od bivanja i mira. Mi neprestano procjenjujemo svoju vlastitu ulogu i vrijednost u njemu u skladu s nametnutim nam društvenim normama i vlastitim očekivanjima u okviru tih nametnutih normi. Neprestano se definiramo i pridajemo si važnost koja ne postoji u stvarnosti. Sve su to preusmjerivači pažnje koji nas odvode od lakoće i jednostavnosti postojanja stvarajući nam nepotrebne poteškoće i probleme tamo gdje ih u suštini nema. Naša iskrivljena percepcija o tome tko mi jesmo i uvjerenja koja smo stvorili na temelju te pogrešne percepcije su jedino što stvara problem (kao i naravno, naša nesposobnost ili nespremnost da to uvidimo). Naša nemogućnost prihvaćanja onoga što jest i izražavanja zahvalnosti na životu kao takvom, neovisno od onoga što se u njemu događa je primarni razlog patnje! Ovdje je vrlo važno razlučiti jednu ključnu stvar – mi kao osobe poistovjećujemo život najčešće s negativnim sadržajem njegovog odvijanja koji je u suprotnosti s našim očekivanjem, odnosno ne vidimo razliku između života kao takvog i onoga što se u njemu događa pa zbog toga automatski sve negativnosti brkamo i izjednačavamo sa samim životom i na temelju toga zaključujemo da je život loš! Međutim, pritom propuštamo shvatiti da je osoba koja toliko nastojimo biti upravo glavni razlog i uzrok svih negativnosti, patnji i problema u životu! No život sam po sebi je izvan svega toga, uvijek tu, on je miran i nedirnut ukupnošću aktivnosti koje se odvijaju u njemu. On je darovan u svoj svojoj ljepoti podjednako svakome, kao temelj koji svojom dobrotom i milošću svemu daje slobodu da bude, ali zato što vjerujemo da smo mi nešto posebno i odvojeno od života i da bi na neki način život trebao udovoljavati svim našim osobnim prohtjevima i željama i što bismo ga željeli podrediti sebi je razlog zbog kojeg mu se protivimo i zbog kojeg posljedično doživljavamo bol i patnju.

http://novavizija.blog.hr

Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST U OŽUJKU...

OŽUJAK...

ASTROLOGIJA, NUMEROLOGIJA I OSTALO

BRZI CHAT

  • Član edin.kecanovicedin.kecanovic

    "Tako mi smokve i masline, i Sinajske gore, i grada ovog sigurnog." Kur'an

    24.03.2024. 19:53h
  • Član bglavacbglavac

    Cvjetnica. Idemo posvetiti maslinovu grančicu. Lijep dan vam želim!

    24.03.2024. 06:34h
  • Član bglavacbglavac

    Dobro jutro dragi magicusi. Lp

    21.03.2024. 06:56h
  • Član bglavacbglavac

    Danas je i Dan očeva. Sretno!

    19.03.2024. 08:06h
  • Član bglavacbglavac

    Danas je blagdan sv. Josipa. Sretan imendan svima koji nose to ime. Lp

    19.03.2024. 08:03h
  • Član bglavacbglavac

    Sretan vam dan žena , drage moje žene. Lp

    08.03.2024. 06:52h
  • Član iridairida

    a najavili su nam olujno vrijeme..., ali hvala ti, i tebi ugodan dan...:-)))

    04.03.2024. 14:15h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karteLjubavne poruke

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSong of SilenceSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiSmart studioHipnoza ZagrebSvijet jogeInfo izlogMagnezij tajne

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info

Bit Samospoznaje Je U Slobodi Od Osobe - 2.dio