KAKO IZGLEDA SLOBODA NAŠE ISTINSKE PRIRODE?

To je stanje potpune opuštenosti i spokoja oslobođeno bilo kakvog čekanja da se dogodi nešto posebno, oslobođeno hitnosti, straha ili tjeskobe, brige o onome što će biti sutra, slobodno od misli o jučer, slobodno od ideje postizanja, uspjeha, jer shvaćate da se zapravo nema što postići! Jednostavno si tu, sada, s onime što ti trenutak donese, u toj uvijek novoj, uvijek svježoj radosnoj prisutnosti koja nikad ne dosadi, shvaćajući da je jedino što je istinski važno u životu ljubav, razumijevanje i bivanje s ljepotom života u radosti ovog trenutka. Zahvalan si i prihvaćaš život onakav kakav se pojavljuje i plivaš zajedno s njim a ne protiv njega. Dobro ti je gdje god se nalaziš, ne kukaš i ne žališ se, ne procjenjuješ situacije kao ovakve ili onakve, ne lijepiš svoje prosudbe na njih, ne želiš biti na drugom mjestu. Ništa ti nije teško jer sve što radiš, radiš s ljubavlju i iz ljubavi. Nemaš posebnih zahtjeva od drugih, ne očekuješ da se ponašaju na određen način pa te ne mogu ni razljutiti, ne prosuđuješ ih i ne želiš nikoga mijenjati, jednostavno svima daješ slobodu da budu, gledajući u svakome dublje, to jedno biće koje si i ti sam i zato osjećaš ljubav, toplinu, zajedništvo i poštovanje koje je tu prije pojave misli i identifikacija s ulogama identiteta. Ne ulaziš u sukobe jer nemaš potrebe biti u pravu, nitko te ne može uvrijediti jer si slobodan od ponosa! Ponosan je samo onaj koji želi istaknuti svoju posebnost u odnosu na nekoga drugoga i potvrditi svoju nadmoć nad nekim. A s obzirom na to da jasno vidiš da je ponos obilježje iluzorne osobe za koju shvaćaš da nema nikakve veze s onim što ti po svojoj prirodi jesi, ne poistovjećuješ se. Dubok mir i radost koji proizlaze iz toga su nagrada samima sebi.

Ja sam biće ljubavi koje dijeli radost svojeg prirodnog bitka u neposrednoj jednostavnosti otvorenog srca ovdje i sada sa svima koji se nađu u mojoj blizini. To je jednostavna istina našeg bića koja sija iz našeg srca kao toplina i prepoznaje se u vedrom pogledu i širokom osmijehu. To je naša bit.

Sloboda od osobe je sloboda da budeš svoj ti. To je nešto što ne možeš odglumiti. To je jedino što ne zahtijeva apsolutno nikakav napor od tebe. To je nešto što već jesi. Samo to prepoznaj i budi s tim, ne pokušavajući biti nešto drugo, nešto što od tebe zahtijeva pripremu, glumu, neiskrenost, lukavost, oprez i proračunatost. Ja sam nitko i ništa posebno – čista svjesnost na koju se ništa ne lijepi. Prirodno bivanje slobodno od svih uobrazilja, ponosa, usporedbi, nadmetanja, prosuđivanja, bez potrebe da se nekome dopadnem, bez imperativa i iluzija da moram zadovoljiti očekivanja drugih jer je to samo po sebi nemoguće. Mišljenja drugih su ionako njihov vlastiti problem i stvar na koju nemam nikakvog utjecaja. Koliko je lakoće i prostranosti prisutno u tome! Slobodan si kad s tvog bića otpadne sav nepotreban teret samovažnosti, kad iz tvojeg vlastitog doživljaja sebe izgori svaki zamišljeni tračak lažnog identiteta osim čiste ljubavi, radosti i ljepote života. To je sloboda od tvog vlastitog zamišljenog doživljaja sebe koji je izmučen i opterećen mislima o identitetu. Tvoja osobnost, tvoj ego tada ostaje tek pristupna točka preko koje se odvija komunikacija i interakcija tebe s drugim bićima na razini bića. Ona ostaje sredstvo koje ti omogućuje da se zabavljaš sudjelujući u životu, ali te više ne određuje i nema nikakvog stvarnog utjecaja na tebe i na kvalitetu tvojeg doživljaja. To je kao da se vraćaš u staru osnovnu školu u kojoj si nekada boravio – lijepo ti je doći u posjetu, prisjetiš se kako je nekada bilo tamo, ali više nisi vezan njezinim pravilima jer si ju nadrastao i otišao dalje. Njezin autoritet više nema nikakvu moć nad tobom. U svakom trenutku možeš izaći van i otići. Ničim te više ne drži u šaci, jer nema više vjerovanja u važnost osobe! To nije pitanje borbe "protiv" osobe ili ljutnje zbog postojanja te zablude, to nije pitanje nadvladavanja ega, jer bi to značilo da je osoba nešto doista stvarno i moćno, što treba nadvladati, nešto što postoji samo za sebe. Naprotiv, radi se upravo o prepoznavanju da je osoba iluzorna i da nikada nije ni postojala osim kroz čin našeg vjerovanja u nju.

Ta sloboda od osobe se očituje u načinu na koji reagiraš na stvari i okolnosti koje se događaju. Mirnoća kojom prihvaćaš sve što dolazi proizlazi iz dubljeg razumijevanja i povjerenja u život, iz spoznaje da ti nisi činitelj, nego da je činitelj ljubav koja sve pokreće. Ako se nešto treba dogoditi, dogodit će se, a ako ne treba, onda neće, bez obzira koliko se mi o tome brinuli ili pokušavali utjecati na ishod. Zašto brinuti o nečemu na što ionako nemamo nikakvog utjecaja? Postoji nebrojeno mnogo stvari o kojima se možemo brinuti svakog dana i zamišljati svakojake scenarije o tome što bi moglo biti, jer je um kao izvor straha nepresušan. Ali zašto bismo današnji dan žrtvovali strahu i brigama kad umjesto toga jednostavno možemo uživati u njegovoj ljepoti i radovati se? Jer, dok se mi brinemo i strahujemo od budućnosti ne doživljavamo svoju sadašnjost u kojoj jedino možemo BITI! Zastanimo na trenutak i razmotrimo ovo. Ne možemo živjeti u prošlosti, o njoj možemo samo RAZMIŠLJATI, kao što ne možemo živjeti ni u budućnosti, nju možemo samo ZAMIŠLJATI. Dakle, o svim ostalim vremenima možemo samo MISLITI, ali jedino SADA možemo BITI! To je jedino vrijeme koje ne zahtijeva i kojemu nisu potrebne naše misli. Zato, jednostavno puštaš da te ruka ljubavi blago vodi i usmjerava tvoj život u svoj njezinoj mudrosti tamo kamo treba ići, prepoznajući na jednoj dubljoj razini da si uvijek baš na pravom mjestu, tamo gdje trebaš biti i da se ništa zapravo ne događa slučajno ili tek tako, bez veze, i u tom prepuštanju nalaziš potpuni mir.

Ključ sreće je u življenju jednostavnim životom u kojem nema posebnih očekivanja.

A o tome kako iskustveno doživjeti tu slobodu od osobe, više u nastavku...