prvi put sanjala sam da ulazim u kuču gdje je *on*. Znam da on planira ubiti jedan par. ulazim u kuču razmišljajuči dali da uzmem nož ili pištolj koji mi je u lijevom đepu. Tresem se i potpuno sam prestravljena. Odlučim se za nož, dodjem mu sa leđa pripremljena da zamahnem na što se on okreče i jednim pokretom prereže mi grkljan. padam na leđa na kuhinjsku garnituru. niti pogledao me nije samo nastavlja raditi što je radio i ranije. ja pokušavam sa desnom rukom zagrabiti pištolj ali me je vidjeo i izbio sa nožem još par puta. sad je konačno okrenuo pozornost na mene i počne me dirati... pokušavam još zadnji put zagrabiti pištolj na što on grabi moju desnu ruku i odsječe je. budim se u suzama, prestravljena.

drugi san usnula sam nočas. bila sam mrtva. smrt nisam doživjela ali bila sam na drugom svijetu sa drugim dušama. nije mi se svidjelo i htijela sam pobječi natrag. pokušava prebiti zid između mrtvih i živih, pomagao mi je muškarac kojeg u životu nisam vidjela a u snovima bio mi je največa ljubav. on je bio sa druge strane.... živ. čim sam probila zid postala sam zarobljenik između živih i mrtvih.

sljedeči san sljedio jed odmah poslije tog. događa se u prošlosti, možda kad sam imala 14 15 godina. Bili smo mama, tata, moj brat i ja, na posjeti kod obitelji moje školske prijateljice koju baš nisam voljela. na odlasku svi smo izašli iz kuče van, stali pred staklenu vitrinu nekog dučana. bila je več kasna večer i ulične lampe bile su več upaljene. na što prolazi auto sa zatamnjenim staklim i počne streljati mitraljezem. staklo iza nas se slama, moja obitelj pada, mrtva, njena obitelj uključujuči nju isto tako. svi su mrtvi, mene nije pogodio. stojim tamo mirna, auto je prošao ja nisam prestrašena. počne se ljuljat ulična lampa i padne na mene. vidjela sam bijelo svijetlo i probudila se potpuno smirena.

Draga kristalna25, kako uz ovakve životne stavove i možeš sanjati nešto lijepo:

"radim sa ljudima ali jih večinu prezirem, nekako se odupirem životu kad ti je sve isplanirano unaprijed. zbog toga niti nemam prijatelja niti potrebu za tim da jih steknem."

Tvoji snovi zorno ilustriraju da je svijet za tebe neprijateljsko mjesto i to nije od jučer...počelo je negdje u pubertetu. Kako to da nisi shvatila da nešto ipak nije u redu i potražila pomoć?

Svaki čovjek je jedinstvena i posebna osoba, ali ga to ne priječi da bude društveno biće...

Ti si puna straha, bojiš se ljudi, a prijezirom samo prikrivaš taj strah. Jednoga dana ćeš otkriti da poslovni uspjeh nije dovoljan da ti ispuni srce i dušu. U drugoj državi si 7 mjeseci, lijepo je da si našla dečka, ali...već živite zajedno, ni traga ljubavi, romantici i svemu onome što bi bilo u skladu s tvojim godinama....sve se vrti oko posla, a poslovni svijet je nemilosrdna arena, zato su tvoji snovi tako drastični...ne vjeruješ u ljubav jer nemaš povjerenja u ljude, ali ne voliš ni sebe nešto naročito....uspori i sretno!!!