Kako bi nečim ispunili prvi dan, Scott i Irwin su znanstvenicima u Houstonu dali iscrpan opis okolice. Radije negoli da se ograničavaju na pogled kroz prednje prozore, stavili su oni kacige i rukavice, pripremivši se za nešto što je nazvano "Stojeća" EVA. Dva sata po slijetanju, bili su spremni. Ispustili su zrak iz kabine, a Scott je otvorio krovna vratašca. On se tada popeo na pokrov uzletnog motora, glave i ruku izvan svemirskog broda : pridržavajući se u otvoru, snimao je 70-milimetarskim foto-aparatom s dugim, 500-milimetarskim objektivom. Stojeći tako u tim vratašcima, Scott je imao jasan pogled na svu okolicu.

Valovitost terena je na taj način, naravno, bila puno uočljivija negoli tijekom spuštanja, a - kao što se moglo i očekivati iz odsutnosti dubokih svježih kratera - Scott nije mogao u blizini vidjeti kamenja šireg od desetak centimetara. "Prometnost", rekao je, "izgleda prilično dobra." Vožnja je možda mogla biti skakutava, ali inače se nije činilo da bi moglo biti većih poteškoća. U daljini je Scott lijepo vidio planine i - koliko je mogao razabrati - njihovi obronci bijahu prilično glatki. Bez izmaglice koja bi mu zastirla pogled, pojedinosti je mogao razabirati jedino neposrednim gledanjem : na udaljenosti Hadley Delte spazio je gromade promjera jednog metra ili veće, dok je prema sjeveru, na sličnoj daljini, jasno razabrao kamenje izbačeno pri nastanku 800-metarskog kratera Pluton. No, obronci planina bijahu glatki. Kao i ranijim posadama, i Scottu i Irwinu su se ti sivi zaobljeni obrisi planina i kratera činili poput snijegom pokrivenih brežuljaka.

Nakon polusatnog usmenog opisa i fotografiranja, Scott se spustio u kabinu, ponovo postavio ranije uklonjene uređaje za spajanje sa zapovjednim modulom, zatvorio vratašca i potom, skupa s Irwinom, počeo svlačiti svoje odijelo. Po prvi put tijekom neke misije Apolla, astronauti su imali spavati u svome rublju, na nekoliko sati slobodni od vlažnih okova tlačne odjeće. Oni su bili prvi koji su dobili priliku zbilja se udobno smjestiti u svojim ležaljkama.

Scott i Irwin su tu prvu noć spavali čvrsto, premda ne onoliko dugo koliko su željeli. Uvodne večernje poslove su završili oko sat vremena kasnije negoli su planirali, a ujutro ih je Houston probudio oko sat ranije kako bi provjerili jedno malo curenje kisika koje je uskoro locirano na jednoj nezatvorenoj kapici cijevi za uklanjanje urina. Problem je riješen s lakoćom. Unatoč kasnom odlasku na počinak i ranom buđenju, spavali su oni oko pet sati svaki, a to je bilo puno više sna no što ga je ijedna ranija posada uspjela dobiti.