Odluka da se nastavi rad na laganom roveru nije donesena do 23. svibnja 1969. g, kada je posada Apolla 10 napustila lunarnu orbitu i zaputila se kući. S prvim slijetanjem na površinu Mjeseca u najskorijoj budućnosti, NASA se nadala poslati prve J-misije za nekoliko godina, pa je rover očigledno morao biti dizajniran i izrađen u vrlo kratkom roku. Preliminarni zahtijevi u pogledu svojstava vozila objavljeni su studenog prethodne godine, a konačna specifikacija dana je u javnost 11. srpnja. 28. listopada, posao je dan Boeingu. Ugovor je uključivao pokrivanje troškova i unaprijed utvrđenu nagradu i isprva je procijenjen na 19 milijuna dolara. NASA je željela da prvi roveri spremi za let budu isporučeni do travnja 1971. g. Sedamnaest mjeseci nije bilo jako puno vremena i kako se ne bi prekoračio zadani rok, doveden je veliki broj dodatnih ljudi koji su onda morali raditi prekovremeno. Ukupna cijena projekta narasla je na koncu do 40 milijuna dolara. U vrijeme smanjivanja NASA-inog proračuna i određenog jako rasprostranjenog razočaravanja Apollom, to prekoračenje cijene izazvalo je puno veće zanimanje tiska no što se moglo očekivati prema relativno malom opsegu programa izrade rovera. Poneko u javnosti - da se nekolicinu kongresmena i ne spominje - nije mogao shvatiti kako bi tri "auta za golf" mogla koštati 40 milijuna dolara. Odgovor je, naravno, bio u tome da veliki proizvođači automobila, pri izradi novih modela, troše puno veće iznose, pa bi oni - kada bi ih bila napravljena samo tri komada - koštali jako puno. Kada je kucnuo njihov čas, roveri su radili vrlo dobro, dokazavši kako su vrijedili svakog dolara kojega je NASA na njih potrošila.