Dvanaest je kilometara od Guatemalsko-Honduraške granice do Kopana, umjetničkog središta Maja. Dva su načina doći do ovog arheološkog dragulja u Hondurasu. Prvi je preko glavnog grada Guatemale i onda autobusima (nekoliko presjedanja) do granice i dalje do Kopana. To je bio moj izbor. Drugi je avionom do San Pedro Sule na sjeveru Hondurasa (direktan let iz Houstona), a onda tri sata autobusom do Kopana. Ovo je turistička tura. Zadnjih par godina je dosta sigurna. Pobunjenici iz sjevernih honduraških džungli se nisu oglašavali duže vremena.
Igrom slučaja, nakon mog dolaska u Kopan došlo je do otmice onog “sigurnog” autobusa iz San Pedra. Bilans otmice je bio tragičan: 18 ubijenih putnika. Ono što je objavila lokalna televizija bilo je da su pobunjenici ovim željeli da pokažu da su još prisutni i da mogu ometati turističku industriju ako hoće. Ovog puta me je očito savjetovala nevidljiva ruka u odluci kojim maršutama se prebacivati Centralnom Amerikom.
U brošurama o Kopanu se govori da je promovisan u zaštićeno nasljeđe svjetskog značaja od strane UNESCO-a 1980. godine. On se ujedno smatra za najbolje prostudiran grad Maja u posljednjih 150 godina. Ovaj veličanstveni arheološki park je bio glavni izvor informacija za drevnu civilizaciju Maja.”
LJEPOTA KOPANA
Američki advokat John Lloyd Stephens i engleski umjetnik Frederick Catherwood su u svojoj knjizi “Incidents of Travel in
autori ekstremno preciznih tabela eklipsa i dužine tropske godine.”
Doktor Don Diego Garcia de Palacios, član Kraljevske Audijencije Guatemale, piše pismo Španjolskom suverenu Filipu Drugom osmog marta 1576. U pismu opisuje pronađene ruševine i to se smatra prvim zapadnim dokumentom o Kopanu.
Većina arheoloških nalazišta Maja nosi proizvoljna imena koja su im davali Evropljani kako su ih otkrivali. To nije slučaj sa Kopanom. Don Diego tvrdi da je ime Kopan bilo u upotrebi u XVI stoljeću. Oko značenja imena još uvijek postoje sporenja: jedni tvrde da je riječ o “mostu”, drugi, pak, da je pravo značenje bilo “glavni grad Ko”. čini mi se da obje pretpostavke imaju smisla. Kopan je, po meni, svojevrsni most, svemirska kapija, ali i središte Maja kapitalnog, svjetskog značaja.
Patina vremena je učinila svoje. Teški kameni blokovi su se obrušili sa vrhova piramida i hramova; šuma je prekrila pocrnjeli, ispucali kamen. Stabla ukoso rastu sa stepenica. Za turističke svrhe Kopan je očišćen. Uspinjem se na vrh jednog od hramova. Misli lete kroz glavu.
Takozvano “obožavanje Sunca”, koje arheolozi i historičari vole pripisati Majama je potpuno promašena definicija. Spiritualne Maje su znali i cijenili više znanje i mudrost koja bi se emitirala sa Sunca. Te kosmičke emisije su dolazile kroz cikluse koje naša astronomija zove “sunčevim pjegama”.
Više kosmičko znanje se kreće hijerarhijom: od galaktičkog središta (Hunab Ku), preko zvijezda (naše Sunce, odnosno Kin), do planeta. Sunce Kin ima ciklus od skoro 23 godine (dva puta po 11,3 godine). Udisaj i izdisaj. Sunce prima informacije iz središta Galaksije, a onda ih odašilje planetama pod svojom zaštitom.
HRAM ROSALILA
Uzak vijugavi podzemni tunel. Izlazim. I ostajem bez daha. Crveni hram “Rosalila” u prirodnoj veličini. Originalni hram je otkriven 1989. godine unutar piramide. Impozantno.
Tekst uz Rosalilu kaže: “Centralni dio Muzeja je replika hrama u prirodnoj veličini kojem arheolozi daju nadimak Rosalila. Moderni umjetnici su napravili vrlo vjernu kopiju ukrasnih reljefa i fasada.
čitavom zgradom…Hramovi su obično bili uništavani da bi slijedeći vladari podizali nove hramove na njihovim ruševinama. Rosalila je bila toliko sveta da je ostala nedirnuta. Ispod Rosalile su arheolozi pronašli još starije strukture…”
Ipak, koliko god da je Sunce ključ za našu Planetu, ipak iznad Sunca ima mnogo kompleksniji Kosmički Izvor (kao što sam to mogao vidjeti na licu mjesta). Nadalje, Sunce sa obje strane, na svojim “krilima” ili “zracima” drži dva vozila u čijim su kabinama ljudski likovi. I to je ono što me je najviše fasciniralo na ovom mjestu, a o čemu nisam mogao ništa naći u dostupnoj literaturi.
Ovaj hram je, srećom, ostao sačuvan do 1989. tako da ga masonske klike nisu mogle sakriti od svijeta. Očito je da je ovdje riječ o vozilima između našeg Sunčevog sistema i ostalih dijelova Galaksije (glava Maja je u vozilima te između Sunca i središta Galaksije). Pošto nema dokaza da su Maje špartale ovim “automobilima” po džunglama Srednje Amerike, trebamo pronaći odgovor kuda ih je put vodio.
Onaj tunel što ide ispod piramide i dovodi do hrama za arheologe predstavlja put u podzemni svijet. I ovdje, i u Egiptu, i u Peruu… Stalno se govori o podzemnom, zagrobnom, paklenom svijetu od tri ili devet nivoa. To mi se čini kao jedan od posebnih promašaja arheologije i antropologije.
Ako se krećete ispred Sunčane piramide (koja je simbol našeg svijeta i ove dimenzije), ulazite u tunel na čijem je kraju hram sa Suncem, (svemirskim?) vozilima i središtem Galaksije (svemirska dimenzija)… to je onda simbolika kojom se prikazuju zvjezdani skauti. A ne nesretne duše koje se kreću prema čistilištu.
bglavac
edin.kecanovic
