Sa "niske na visoku nogu"
Postoji suptilna, prefinjena razlika između igrača u napadu i igrača u odbrani

Iz našeg ugla: Lejla Berilo
               Aldijana Selimbegović

   Ne plašimo se ogledala. Znamo da su stvari mnogo gore. Zato gledamo iz ogledala. Biće bolje ako ne bude lošije. Kojim to putevima idemo?
Čovjek je u većoj mjeri krivac nego što je toga svjestan. On lovi. Lovi zvijeri, ljude, neprijatelje, ribu - ali i u mutnom. A svašta se rodi u mutnoj vodi, i ribe što žive na račun tuđ.
Ako se spotakneš o kamen može biti kriv i put na kojem si. Ako se spotakneš o ljude, krivica može biti obostrana. Postoji suptilna, prefinjena razlika između igrača u napadu i igrača u odbrani.
  Popularnost nije isto što i poznatost. Popularnost je širina obuhvata zasnovana na kiču i šundu, koji ne mora biti to sam po sebi, nego po onome kome je namijenjen i po tome što neće stići do suštinskog. Dan prije niko, dan poslije neko, naravno od nikog do nekog potrebna je dobra prilika, sa niske na visoku nogu, i izigravanje dama ... ne ide. Možda i ide ali maniri takvih govore za sebe. Maniri?! Većina takve današnje elite - samo su loše odigrane uloge.
Opet, budemo li se obazirali na ono latinski eligere - birati, odnosno, ona klasična definicija elite - dijela društva koji zauzimaju istaknuta mjesta, tu se već ova "BE HA" elita uklupa. Pa je tako danas svaki administrativni radnik, u malo jačoj državnoj firmi (ovo malo "jačoj" ti dođe k'o vic) uzima za pravo da kaže potiče "iz stare begovske porodice". Riječ je naravno o mahom, nepismenom stanovništvu Bosne i Hercegovine, koje je u minulom ratu otišlo trbuhom za kruhom, ili pak ostalo ovdje da lovi u mutnom, preko tuđih leđa. Nekako, kako smo dobili tri jezika, od onog jednog tako smo i dobili hrpu novih riječi sa novim značenjem. Pa se izgleda sarajevska (šuša), papak, sada prevode kao elita.
Kažu da baš ta "elita" lako nađe utjehu. Navodno imaju sve što požele. Da li je tako?! Šta na to kažu njihovi sponzori? Utjeha je ipak samo surogat jalove infantilnosti. Kupljeno društvo je uvijek preskupo.
Djetinjstvo, mladost, profesija, porodica, starost, obučavanje, usavršavanje, pobjede i porazi, sve su to samo epizode. Cjelina se rijetko nalazi – udaljavamo se od prirode oko sebe, u sebi – udaljavamo se od života pod lažnom pretpostavkom i varkom – kako bolje živjeti. Istina najčešće iznenađuje, pogađa, traži napore, prihvatanje i promjene shvatanja. Duh koji ne može da promijeni mišljenje trajno nosi prljavu košulju. Estetičnost u svojoj apsolutnoj smislenosti ide za uspostavljanjem harmonije. Njen najveći stepen postignuća ostvaruje se u harmoniji prirode u prirodi, jedinačnog ljudskog, u odnosu na prirodu. To je odnos unutarnje prirode prema spoljnoj, okolnoj prirodi ili ono što nazivamo harmonija sa samim sobom.

Ma koliko davao – prije senilnosti i ludila, nikada nećeš ostati prazan, ako si zagledan u ogledalo prirode čiji si dio.

"Priložite suzu i novčić za spomenike onima koji se nisu razumeli u geografsku kartu i verovali u ko zna čije suludo obećanje da će jednoga dana biti daleko više sunca u blatu nego u suncokretu."(Miroslav Mika Antić)

"Nakon nekog vremena naučis da i sunce opeče ako mu se previše približiš. Naučiš i to da sam gradiš svoj osobni vrt i uredjuješ svoju dušu, umjesto da čekaš da ti neko pokloni cvijeće, kao što naučiš i to da možeš mnogo toga pretrpjeti, da si uistinu snažan, i da uistinu vrijediš."(Veronica A. Schoffstall)