Balkan kao test‑poligon novog poretka

Ne pita se više da li Balkan ulazi u novi svijet. Ulazi.

Pitanje je samo kako ulazi.

Ne kao front, ne kao centar, nego kao test‑poligon. Prostor na kojem se sudaraju finansijski reset, tehnologija, migracije, politika i stara balkanska navika da se preživljava mimo sistema.

Evropa ulazi u fazu slabosti kakvu dugo nije poznavala. Rat u Ukrajini, energetska zavisnost, industrijski pad, migracioni pritisak i politička fragmentacija razbijaju iluziju stabilnosti. NATO je formalno tu, ali SAD se polako distanciraju, gurajući Evropu da sama nosi trošak bez pune suverenosti. Grenland postaje nova strateška tačka – Arktik, rijetki metali, vojne rute – dok se Evropa pretvara u tampon‑zonu.

Istovremeno, petrodolar slabi. Ne pada spektakularno, ali gubi monopol. Trgovina energijom se fragmentira, BRICS jača, Kina, Rusija i Indija povezuju finansije, resurse i tehnologiju. Dug SAD od preko 37 triliona dolara visi nad cijelim sistemom. Digitalna valuta se gura kao rješenje, ali sve je jasnije da ona ne rješava dug – već ga pokušava rasporediti na druge...

Svijet ide ka digitalnom novcu, AI‑upravljanim sistemima i ukidanju keša. To nije tehnološki napredak sam po sebi – to je promjena odnosa moći.
U toj slici Balkan izgleda slab. Ali samo na prvi pogled.

Za razliku od Zapadne Evrope, ovdje ogromna količina realne imovine još uvijek pripada ljudima. Kuće, zemlja, stanovi – često bez hipoteka, često naslijeđeni, često izvan bankarskog sistema. U Njemačkoj, Francuskoj ili Holandiji većina stanovništva živi u kreditima ili renti. Na Balkanu, uprkos siromaštvu, ljudi imaju tlo pod nogama.

To nije mala stvar u svijetu koji ide ka digitalnoj kontroli.

Zemlja se ne gasi klikom. Kuća se ne briše algoritmom. Hrana ne nestaje padom servera..

Istorijski, balkanski narod nikad nije bio narod čistih revolucija. Bio je narod tvrdoglavog nepristajanja. Pod carstvima se živjelo paralelno. Pod socijalizmom se poštovalo formalno, a snalazilo neformalno. Devedesetih, pod sankcijama, nastala je kompletna paralelna ekonomija.

To iskustvo danas više nije sramota – nego prednost.

Dok Zapad zavisi od savršeno uređenih sistema, Balkan zna da živi u pukotinama sistema. Kad se sistem zategne, Balkan ne puca – on se savija.

Geopolitička kretanja dodatno guraju ovaj prostor u posebnu ulogu. Izrael ulazi u sve veću izolaciju. Svaki širi sukob s Iranom nosi rizik ujedinjenja muslimanskih zemalja – Turske, Pakistana i zalivskih država Grčka se vezuje za Izrael, dok Turska igra svoju autonomnu igru.Dok pokazivanje nemoći oko Irana jača ostale‼️ Rusija i Kina stoje po strani, ali jačaju ekonomski i tehnološki. SAD se povlače iz stare imperijalne pozicije i traže nove tačke moći.

Evropa ostaje između – i to je prostor koji puca.
Balkan je na rubu tog pucanja...

U isto vrijeme, migracije mijenjaju demografiju Evrope. Desnica jača jer nudi jednostavne odgovore. Liberalni centar slabi. Povjerenje u institucije nestaje. U takvom okruženju Balkan više nije samo periferija – postaje filter.

Filter za ljude, kapital, tehnologiju.

Dio dijaspore će se vraćati. Ne iz romantike, nego iz potrebe. Zapad postaje skup, strogo regulisan, digitalno nadziran. Balkan ostaje fleksibilniji, siv, ali živ.

AI i automatizacija dodatno mijenjaju pravila. Rutinski poslovi nestaju. Digitalna kontrola jača. Medicina, finansije i identitet se spajaju u jedinstven sistem. Bez keša, bez alternative, čovjek postaje podatak.

Zato Balkan ima samo jednu realnu šansu: selektivno prihvatanje tehnologije.
Ne odbacivanje. Ne slijepo prihvatanje.
AI za poljoprivredu, logistiku, zdravstvo. Ne AI za potpunu kontrolu ponašanja...

Politički, procvjetaće one opcije koje nude:

suverenitet nad hranom i energijom

skepticizam prema totalnoj digitalizaciji

lokalna rješenja, ne briselske fraze

Ako do 2033. ne budemo spremni – biće kasno.
Spremni znači: – keš kao ustavno pravo
– decentralizovane zajednice
– lokalna proizvodnja hrane
– zdravstveni sistemi van potpune digitalne kontrole
– politički pokreti koji nisu ni klasična ljevica ni desnica, već suverenistički i antisistemski
Na Balkanu će procvjetati partije i pokreti koji: – brane imovinu ljudi
– brane keš
– brane lokalnu autonomiju
– ne vjeruju ni Briselu ni Vašingtonu
– znaju istoriju i bunt ovog prostora
Ovdje su ljudi preživjeli carstva, okupacije, sankcije, bombardovanja i tranzicije. Ovdje se ne vjeruje lako. I to je problem za novi poredak.

Slabiće čiste pro‑EU partije bez ekonomske osnove, kao i ideološke stranke bez odgovora na životna pitanja.

Na Balkanu se nikad nije glasalo za savršen sistem, nego za manje zlo koje ostavlja prostor za disanje.

Zato Balkan neće biti bojište. Biće test‑poligon.

Ne pita se da li se ulazi u novi poredak. Pita se kako se ulazi.

Kao pasivni subjekat – ili kao prilagodljiv igrač koji zna da preživi dok se veliki sudaraju.

Na test‑poligonima ne opstaju najjači. Opstaju oni koji znaju gdje da popuste, a gdje da ne puste ništa.

Boris Kuzman