TESLA KAO DUHOVNO BIĆE
SVJETLOST: Na koji način teozofija gleda na velike duhovne tradicije, posebice na vedsku mudrost i duhovnost te kršćanstvo? Što se smatra pod 'istinom' u teozofskom duhovnom načelu 'Nema više religije od istine'? Da li je put ka toj Istini dvosmjeran: s jedne strane uzlazi ljudski duh, od čovjeka prema Bogu (istraživanje, filozofija, duhovne vježbe), a s druge strane milosrdno silazi Božanska Mudrost, od dragog Boga ususret čovjeku (objava i nadahnuće, duhovno vodstvo)?
V. ABRAMOVIĆ: Kada je 1896. godine izaslanik Ramakrišnine misije, Swami Vivekananda - koji je bio poslan na Zapad da ispita mogućnost ujedinjenja svih svjetskih religija - posjetio Teslu u njegovom njujorškom laboratoriju te iste godine, odmah je poslao pismo svom indijskom kolegi Alasingau, opisujući susret sa strahopoštovanjem i bezrezervnim divljenjem: 'Ovaj je čovjek sasvim drukčiji od svih Zapadnjaka (…) Pokazao mi je svoje eksperimente s elektricitetom, koji je za njega živo biće i s kojim on razgovara i naređuje mu (…) Radi se o visoko spiritualnoj osobi. On, bez sumnje, posjeduje duhovnost najviše razine i u stanju je prizvati sve naše bogove (…) U njegovim električnim vatrama raznih boja pojavili su se preda mnom gotovo svi naši bogovi: Višnu, Šiva…a osjetio sam prisustvo i samog Brahme'. (Swami Vivekananda works, epistles, Vivekananda Centrum, Washington, USA). Ljubaznošću glavnog urednika Delfisa Natalije Toots, saznao sam da se u Ramakrišninoj misiji u Kalkuti, odmah na ulazu, nalazi i veliki Teslin portret, i to među onima koji su duhovno doprinijeli ostvarivanju zadatka misije. Teozofski kriterij istinitosti je samo postojanje. Centar beskonačnosti je svuda, nelokalan je, a istina je u samoj nelokalnoj točki, u nelokalnom centru beskonačnog podudarnom s njom cijelom: svi putevi vode do istine. Jedini je uvjet prolaz kroz osjetilnu iluziju svijeta stvari, kroz igru dijelova koji su efemerni, nisu realni. Dugo sam razmišljao gdje da pozicioniram Teslu u srednjovjekovnoj teološkoj arhitektonici kršćanske anđeoske ljestvice, da ga nekako povežem s kršćanskom svećeničkom porodicom, ali sam za Teslu jedino odgovarajuće mjesto pronašao u hijerarhiji nadljudskih bića teozofskog učenja (teozofija je sinteza znanosti i religije čiji je osnivač H. P. Blavatsky u 19. stoljeću): Tesla je Arhej. Arheji su nadljudska bića koja se utjelovljuju u velikim ljudima na prekretnicama ljudske povijesti, zadatak im je da vode brigu o čovjeku. Iznad su Arkanđela, ali ispod Serafina i Kerubina, koji su čisto svjetlo i o kojima Tesla otvoreno govori kao o jezgri iz koje dobiva sve svoje ideje. Serafin je na kaldejskom ljubav. Radi boljeg razumijevanja navest ću hijerarhiju u cjelini. Najniži su anđeli čuvari svakog čovjeka zaduženi da ga vode. Arkanđeli, koji su iznad anđela, vladaju dušama naroda; to je, po teozofima, svijet kolektivnog nesvjesnog. Arheji (naziv potječe od Dionizija Aeropagita), kojima pripada Tesla, iznad su Arhanđela, rukovode svim velikim preobražajima čovječanstva u obliku velikih osoba na sudbonosnim prekretnicama ljudske povijesti i znanosti, oni su duhovi osoba i kozmičkih instikata. To je prva skupina duhovnih sila koje se uzdižu nad čovjekom; njihove akcije su najživlje i najsloženije i prodiru duboko u materiju kao i u tajnu ljudske individualnosti. Iza njih dolazi druga trijada sila. To su deve indijske mitologije, Dionizije ih naziva: um, (gr., eksusiai), vladanje, (gr., dynemeis) i carstvo (gr., heriotes). Bliži su božanstvu nego čovjeku, ne mogu kao arkanđeli sići u dubinu materije, niti mogu voljeti čovjeka, jer su nepogrešivi. Ova bića održavaju materiju, njihove sile su norma fizičkih sustava. Daleko iznad ljudskog poimanja i mogućnosti zamišljanja uzdiže se treća trijada bića ili sila koja je najviša: Prijestolja - vrhovne moći požrtvovnosti i dobrote, Serafini - ljubav i Kerubini - smisao mudrosti iskonske snage. Toliko su blizu Boga da direktno isijavaju njegovu svjetlost. Oni ne rade već blistaju, oni ne stvaraju nego prenose životne zrake Božje i bude ih na nižim planovima postojanja. Prijestolje, Serafin i Kerubin čine vrhovnu trijadu iz koje proizlazi svjetlost koja nadahnjuje kozmos svojim životnim dahom. Oni su dio Božanske sfere u užem smislu, jer su svojom prirodom iznad prostora i vremena, kao i sam Bog, ali očituju Božanstvo u vremenu i u prostoru. To je jezgra o kojoj je Tesla govorio ambasadoru tadašnje kraljevine Jugoslavije Vladiću, iz koje je, po vlastitim riječima 'dobivao sve svoje ideje, ali u čiju tajnu nije prodro...'. Svaki red sila prima poticaje od gornjeg reda, ali obrnuto nije slučaj, utjecaj strujanja je jednosmjeran, ireverzibilan, odozgo prema dolje. Vrhovni Vladar je Sveti Zakon (gr., Hieros Logos) koji vlada načelom neprekidnosti sveukupnog beskonačnog svijeta. Bog Stvoritelj (gr., Demiurg) je nespoznatljiv. Vođen iz dna kozmosa središnjim arhetipom mistične svjetlosti, čitavoga života svjesno i s radošću poklanjajući ljudima spoznate arhetipske zakone po kojima radi priroda, Tesla je, pred vlastitu transfiguraciju na pravoslavni Božić 1943., i sam postao živi arhetip osnivača nove znanstvene religije.
SVJETLOST: Ovo je zaista veličanstvena slika spiritualnog Cosmosa. Znači li to da Tesla kao duhovno biće i dalje ima udjela u znanstveno-duhovnoj transformaciji kroz koju prolazimo, ne samo posredno,kao uzor ili inspiracija, već kao svojevrsni vodič?
V. ABRAMOVIĆ: Naravno da je Tesla bio ono što se u Hinduizmu naziva Avatar, a u Budizmu Tulku, on nije bio subjekt u ljudskome smislu te riječi, već energija emanirana na Zemlji sa točno određenim evolutivno-civilizacijskim zadatkom. U biti, on je Nirmana-Kaya, diskarnirani Duh, koji i poslije takozvane tjelesne smrti, iz astrala nadzire ostvarenje svojeg cilja na Zemlji, kako bi uspješno dovršio započeto za privremenoga ljudskog bivanja, a koje mu je programirano od još viših bića od njega. Dokazi za to su brojni: svi koji su ikada iskreno povjerovali u Teslinu misiju i s njime uspostavili neposrednu srčano-mentalnu vezu doživjeli su bar jedan parapsihološki fenomen, a često i više njih.
(Izvorno objavljeno u magazinu Svjetlost 125)
SVJETLOST: Kako protumačiti 'pojavljivanje slika praćeno jakim bljeskovima svjetlosti' kod Tesle o kojima on govori u svojoj autobiografiji? Je li to povezano s višim psihičkim funkcijama i sposobnostima koje se obično zovu paranormalnima? Neobično je da Tesla kaže da su te slike, na neki način, bile stvarne, a ne plod žive imaginacije.
V. ABRAMOVIĆ: Sasvim je jasno da je Tesla morao imati uvid u ono što bismo danas u nedostatku boljih izraza mogli nazvati parapsihologija. To kako je on dolazio do pronalazaka i kako je radio u svom umnom laboratoriju, to je svakako bez pandana u povijesti znanosti. I pored više od 150.000 dokumenata (oko 38.000 tisuća strogo znanstvenih dokumenata, šire znanstvenih oko 60.000, a sveukupno preko 150.000) koje danas čuva Muzej Nikole Tesle u Beogradu, on iza sebe nije ostavio sustav svoje znanstvene metode, jer Tesla je bio jasnovidilac. On je ulazio u određena psihička stanja i to je bila njegova metoda koja se, ustvari, može usporediti samo sa sličnim stanjima u kojima se nalaze jogiji ili s onim o čemu govore sveci. Teslu danas rijetko tko promatra kao filozofa i duhovnog čovjeka, a on je produhovio fiziku, produhovio tehnologiju, produhovio znanost. Na kraju krajeva, cijelim svojim životom i radom postavio je temelje postkršćanske civilizacije trećeg milenija. I pored svega toga njegov utjecaj na suvremena kretanja u znanosti je minimalan, ali će se to morati ponovno vrednovati. Tek u budućnosti dobit ćemo pravi odgovor na Teslinu paradigmu jer je on previše ispred i iznad današnjih znanstvenih metoda. Iz Colorado Springsa Tesla piše u New York svom prijatelju Johansonu kako je u škrabotinama visokofrekventnih elektromagnetskih pražnjenja otkrio um i kako će uskoro on, Johanson, moći svoje pjesme čitati Homeru, dok će sam Tesla diskutirati o svojim pronalascima s Arhimedom. Isto tako, u detaljnom dnevniku istraživanja susreću se opisi elektromagnetskih zelenih magli koji potpuno odgovaraju opisu magle što se pojavila prilikom nestajanja ratnog broda u poznatom filadelfijskom eksperimentu. Po povratku iz Colorado Springsa Tesla izjavljuje u novinama kako je uspostavio vezu s izvanzemaljskim civilizacijama. Rijetko tko ga je tada uzeo zaozbiljno. No, ima indicija da je Tesla nastavio svoja istraživanja 'paralelnih svjetova' sam, u tišini, ne objavljujući rezultate. Po svemu sudeći, izradio je aparat za podešavanje elektromagnetskih oscilacija vlastitog mozga, tj. kontrolu svojih mentalnih aktivnosti i na taj način uspio bez napora komunicirati s vremenski pomaknutim realnostima. Ova njegova otkrića otvaraju jednu potpuno novu stranicu u suvremenoj znanosti jer ukazuju na put ujedinjenja materijalnog i duhovnog u ljudskoj spoznaji (u prirodi su materija i duh, naravno, već ujedinjeni). On je imao sposobnosti da razradi oba aspekta jedinstvene znanosti: proučavao je s podjednakim uspjehom fizičku osnovu psihe kao i psihičku osnovu fizike. Tako je došao do presudnih općih zaključaka: da je svijet jedinstveni kontinuirani svjetlosni medij i da je materija sastavljena od organiziranih dijelova elektromagnetskog etera, to jest, od elektromagnetskih oscilacija, zatim, da je najopćenitiji prirodni zakon – zakon rezonancije i da se sve veze među fenomenima uspostavljaju isključivo raznim vrstama magnetizma, čija je osnova sinkronicitet. Samo se po sebi razumije da, ako se sva fizička realnost može svesti na odnose elektromagnetskih polja, onda je izraz teorijske biti tih odnosa – matematika. S druge strane, ako elektromagnetske oscilacije korespondiraju s mentalnim planom koji je, prema tome, iste prirode, onda su brojevi program organizacije elektromagnetskih polja u individualnu psihu. Teslina istraživanja su prvi neporeciv i jasan korak u razjašnjenju i primjeni istinite Platonove doktrine u kojoj se kaže da je matematika veza između svijeta ideja i svijeta materijalnih fenomena. Još preciznije: matematički algoritmi (inherentna logika matematike) su metode inkarniranja ideja u fizičke objekte. Na kraju, kako sve stare (a i nove) mistične predaje složno govore: materija je samo zgusnuta svjetlost. Tesla je vjerovao da je cijeli svemir živ i da su ljudi automati koji se vladaju po kozmičkim zakonima. Također je smatrao da ljudski mozak nema osobinu da pamti u onom smislu kako se to obično smatra, već da je memorija samo reakcija ljudskih živaca na ponovljeni vanjski stimulans. Još važnije je naravno da netko sa stotinama fundamentalnih znanstvenih pronalazaka ne pripisuje invenciju u zaslugu sebi, nego eksplicitno izjavljuje da vrši ulogu posrednika znanosti iz svijeta ideja u svijet ljudske prakse. Čvrsto je vjerovao u reinkarnaciju. Sama Teslina smrt bila je neka vrsta njegove osobne svečanosti i više je nalikovala svjesnom preseljenju duše u drugi plan postojanja nego na smrt nekog običnog slavnog čovjeka, zbunjenog i uplašenog pred samooslobođenjem. Dva dana prije diskarniranja, Tesla je prestao raditi i zatvorio se u hotelsku sobu, tražeći da ga nitko ne ometa. Kada su direktor hotela i sobarica konačno ušli zatekli su ga elegantno odjevenog kako leži mrtav ruku prekriženih na grudima, potpuno spreman za odlazak. Imao je dvostruki pogreb, kršćanski i budistički, a nakon prve sahrane bio je i spaljen.
bglavac
edin.kecanovic
