Zelen i sočan

   obješen i moćan

   hrapav ili gladak

   uvijek si u ustima sladak..

   Sanaju te bake

   u zimskim noćima

 kada im ljubić

  igra pred očima...

   Pa bi se malo poigrati htjele

  ali grijeh je pomisliti

 sa krastavcem se zabaviti...

 

Pa ga onda mjerkaju

ogule i zagrizu,

ne bi li čaroliju mladosti vratili

i bit kukumbera sočnog shvatili..

Al vrijeme prođe

kao i krastavac veseli

i vrijeme dođe

da se zelembać

uredno ukiseli..

Ali djevojke sa puno ljeta

ne  žele još krastavcima život oduzeti

nego ih još koji tren

za sebe sačuvati..

Za sebe, i svoje duboko grlo

koje je često bolesno vrlo,

krastavac je zakon i tu dileme nema

o tome zapravo i govori

ova dražesna poema..

Tko može shvatiti neka shvati,

a tko se ljuti

neka bez krastavca ide spati...