Dan je bio savršeno lijep i topao.. Pippo se zaputio  nekud, ne rekavši Zippu, gdje ide..

Zippo je mirno lješkario u svom naslonjaču kojeg je izneo na obalu mora..

Lijepo i udobno..Iznad njega suncobran, ispod njega topli pijesak..

Dan stvoren za meditiranje..

Dok se nije Pippo pojavio sa punim naramkom slame i batinom..

Zippo:

"Pippo, što će ti ta prazna slama, za boga miloga?"

Zippo:

" A, varaš se.. Krije ona u sebi još puno zrnja.. Godot ih je nazvao zrnjem mudrosti, a pošto toga uvijek treba, posebno nama, jer smo rođeni glupi, ajmo izmlatiti ovu slamu.."

Pippo:

" Ajmo ubiti boga u njoj.. U potrazi za dobrim zrnjem..."

----

I tako, Pippo i Zippo su bjesomučno udarali po praznoj slami, dok na kraju nisu dobili samo šačicu zrnja..

Pippo:

"Zippo, šta ćemo sa ovoliko malo zrnja? Idem ja to baciti kokošima,

 one ionako zrnje gladaju kao hranu.."

Zippo:

"E moj, Pippo, ne znaš poantu mlaćenja prazne slame:

 Zrnje se sačuva, NE SMIJE SE DAVATI KOKOŠIMA, PREVIŠE JE DRAGOCJENO! "

PIPPO:

" I što sa tim zrnjem? Čuvati ga i gledati u teglici?"

Zippo:

"Budalesino, zrnje se lijepo posije.. Pa uredno polijeva.. I od šačice na kraju dobiješ deseterostruko više.. I tako duže vremena mlatiš slamu, dok ne dobiješ toliko zrnja, da možeš bezbrižno mudrost imati za sebe, i usput hraniti njime i kokoške, a da to ne osjetiš kao gubitak..."

Pippo:

"Ah, ja bezuman, teško to shvaćam.. Valjda će me ovo mlaćenje prazne slame ipak dovesti u neki red.. A dotle, batinu u ruke, i na posao!!!"