I bila sam tamo tek mali trenutak

Kad sam se protumačila sama sebi

Mirna, razigrana kao bijeli oblutak

Usudila se ono što nikad ne bih.

 

Izabrala sam svoj put gdje nisam sama

I gdje susrećem puno dragih ljudi

Koje ne zanima nečija tama

Što samo zlobu u ljudskom srcu budi.

 

Znam da su neke riječi kao med

Zavedu srce i odvedu ga u zlo,

A ti otopi oko srca svog teški led

Jer i u tebi spava dobro to.

 

Mir o kojem pišeš, tebe ne snalazi

Jer nemirno ti srce hrani žuč

Moja sreća tvoje puteve zaobilazi,

A put moje duše obasjava luč.

 

Gledam te i vidim da si nijema

Jer u sebi smišljaš neko novo zlo,

Zavist, jad i zloća tvoja su tema

Ali ja ne bih prihvatila to.

 

I kažeš mi da ne sličim ničem

Da sam lažna kao moja riječ svaka,

Smješkam se i od te se laži mičem

Jer to zbori samo zlobna svraka.

 

Misli su mi obuzete sjajem

Koji samo moja duša daje,

Ja sam trajala i još uvijek trajem

A ti ćeš sličiti na kokošje jaje. :)

 

Kad se uhvatiš u misli jednog dana

I kad te obuzmu tvoje stare čari,

Izvoru života vrati se tad sama

Jer mlado ti srce prebrzo stari.

 

Zbog svega toga nagrđeno ti je lice,

Ljutnjom, bijesom i zlobom kojom,

Ja odoh dalje slijediti svoje srce,

A ti se pozabavi sudbinom svojom.