Osman Džiho: Ako me neko pita, o sebi ću reći: Rođen sam 14.novembra 1963. godine u Mostaru, Bosna i Hercegovina. Humorom sam se počeo baviti još u srednjoj školi. Svoje prve nastupe na TV i radiju imao sam 1980. godine. Za humoristički rad dobio sam brojne nagrade i priznanja od kojih izdvajam: 1991. godine, Sarajevo, KSC Skenderija, proglašen za najboljeg mladog imitatora u Jugoslaviji; 1994. godine, Frankfurt, Njemačka od Revije "Mega Hit" dobio Oskara popularnosti kao najbolji humorista godine; 1998-1999, Sarajevo, "Večernje Novine", priznanje najbolji humorista godine, 2002-2004. godine, Sarajevo, dobio sam Oskara popularnosti kao najbolji humorista u BiH; 2006. godine, Radio M, Sarajevo, posebno priznanje MPX-humorista decenije; 2005. godine, komičar i humorista decenije u BiH (nagradu sam pokušao da vratim Predsjedništvu BiH, ali nisam našao nikoga tamo). Autor sam nekoliko humorističkih projekata i kaseta: - "Halo Mirsada, glupačo jedna" - Međunarodna Audicija - Balkanska Metastaza - "Halo Mirsada,puk'o frajer na mene" - Živio pakt, - DZNN SHOW - Kravlje Ludilo - 15 godina zajedno Halid Beslić i Osman Džiho - Nasljednik - Pajdo i Horo - Ragib i Nagib - Živio Humor(knjiga 2003) - Republika Smiješna (knjiga 2008) Predsjednik sam Centra za humor u BiH, pišem kolumnu za "Express".

Imao sam nastupe širom svijeta, od Australije do Amerike, gdje žive i rade naši ljudi. Rodio sam se iznenada, tako da sam se strašno iznenadio kad sam ugledao Jugoslaviju: odmah sam znao da će propasti čim sam ja došao na svijet. Humorom sam se počeo baviti za Bajram, kad sam imao dvije godine: ja sam govorio Bajram banka, a oni su mi davali pare i tako je sve počelo. Odmah sam znao da sam rođen greškom : babo me je stalno, još od mojih malih nogu, vraćao tamo odakle sam izašao kad sam se iznenada rodio. Kao beba sam srao više od političara i već do šestog mjeseca svog života govorio nekoliko stranih jezika koje u kući niko nije razumio jer moji nisu znali strane jezike. U

 sedmoj godini upisujem prvi razred osnovne škole te postajem Titov pionir a kad je Tito čuo da sam ja pionir, odmah mu je poslabilo. U periodu od prvog do petog osnovne sve sam više shvatao da kao pionir neću moći zaraditi za život te postajem omladinac i idem na radnu akciju u nenin novčanik iz kojeg sam redovno uzimao teškom mukom zarađen džeparac jer sam joj stalno morao ujutro nalaziti protezu koju bih joj navečer sakrio. Moja sklonost samoupravljanju došla je na vidjelo već u prvim razredima osnovne škole:

Samoupravljao sam biciklom do škole i nazad. Nisam ni znao da je Tito već bio izmislio samoupravljanje, kad me je babo naučio da samoupravljam motikom na njivi. Od toga samoupravljanja vrlo brzo sam pobjegao, shvativši da je komšija bolji samoupravljač jer samoupravlja frezom. Onda sam, poslije odslužene vojske, shvatio da me samo moja buduća žena može naučiti samoupravljanju: ona je odlično samoupravljala sa mnom, tako da sam na kraju ja počeo samouspravljati sa sobom kako ona hoće i onda i danas tvrdi da sam najbolji đak samoupravljač.

U Njemačku me početkom devedestih pozvao Genšer a potom i Helmut Kol: hvala im, jer sam shvatio da između Bosanaca i Nijemaca ima samo jedna mala razlika: kad Nijemci rade - onda rade, a kad Bosanci rade, isto k'o da ne rade. Zato me je moj prijatelj Helmut Kol pozvao da održim pred njemačkim Budenstagom predavanje na temu " Kako bosanac radi to što ne radi". U svom govoru pred Budenstagom tada sam istakao: "Evo vi Švabe radite ko konji ima 100 godina a mi Bosanci evo ne radimo ko konji ima 100 godina. I mi bosanci smo vas prestigli:

Kod nas je prije izbio novi rat, prije smo uspjeli da imamo novi genocid, i prije vas smo shvatili da je Evropska Unija bezveze. Mi bosanci odlično radimo vrlo težak posao: upropastiti svaku državu u kojoj se nađemo - prvo smo zajebali Turke, prešli smo na njihovu vjeru, a onda digli ustanak, onda smo ukokali onog austrijskog prijestolonasljednika nakon čega se Austro-Ugarska raspala, potom smo se učlanili u Kraljevinu Jugoslaviju koju smo brzo razvalili, a onda je došao Tito sa dvije, a otišao sa jednom nogom. Sve smo države koje su nastale ovdje razvalili i sad nam ostaje samo da razvalimo ovu koju sad imamo tj. Bosnu i Hercegovinu.