Ljeto već lagano na odlasku, poslije Gospojine, tako to ide..

A ja tumaram uporno po kokošinjcu, jer, zarobili me, zatvorili sve prolaze, kažu: daj, budi drug, pričuvaj nam malo jaja, dok se mi prošećemo, dok malo odigramo koju trič-trač partiju, dok se malo ne poseksamo sa kokotom...

A ja, ko ja, šta ću.. prihvatila se toga, mislim, neću iznevjerit moje kokoške- prijateljice..

A njima se to dopalo, i sad sam im ja, kao ona koja noću drži svijeću, a danju grije jaja i čuva njihove piliće.

Ma, ne bi to i bilo toliko teško, da ja nisam osjetila neke čudne simptome u sebi.. Ono..toliko se poistovjetila sa njihovom kožom-perjem, da mi se čak počelo sviđati biti u kokošarniku..

Ajme..ne dao bog da me vidi koja mačka iza ograde.. Pogledajte moje poze i uloge:

 

 Ovo definitivno, nema veze sa mačjim dostojanstvom.

Ali ko šiša dostojanstvo, kad je ponekad zanimljivo držati svijeću

i zaviriti u noćne igre starih i mladih kokoški.

Ili..poslušati razgovore u kuloarima, pa tajne čuvati kao asove u rukavima, a onda, kad treba, samo ih obznaniti okolo, i biti važan i cijenjen, jer, svi drugi su zločesti, samo ti si najbolji..

Moj Bože..

Ovo više ne govori mačka iz mene, nego..prava pravcata kokoš..

Joj.. Moram kopati prolaz ispod žice, dok mi spasa još ima, ali tajno, ko u Alcatrazu..

Ako me vide da bježim, gotova sam..

A možda i vrše eksperiment na meni..Ono..zatvorit ćemo je sa kokama, da vidimo hoće li izgubiti svoje mačje osobine..

U svakom slučaju..još me nekako ima..

Pokušat ću ja ipak, prije nego pobjegnem, kultivirati koke, i pokazati im, da ima ljepših stvari nego sakupljanja zrnja, grijanja jaja i trič trač parija..

Ako se u međuvremenu ipak..do kraja ne pretvorim u kokošku...