svoga učenika koji je kasnio na njihov sastanak.
Nakon nekog vremena učenik se konačno pojavio.
Guru ga ljutito pogleda i reče:
"Kasniš!! Što se dogodilo?"
Učenik odgovori: "Pa, živim preko puta velike rijeke, a kako je padala kiša rijeka je dosta narasla. Nije bilo čamca da se prevezem,
a bilo je pre duboko da bi preplivao.
I eto me tek sada."
"Pa, dobro, kako si onda došao?
Jel se pojavio čamac?
Jel se rijeka spustila?", upita opet guru.
"Ne", nastavi učenik, "nego sam pomislio:
'Pa moj je guru utjelovljenje samoga boga
i ako samo budem mislio na svoga gurua, moći ću prehodati preko vode.'
Tako sam razmišljao: 'Guru, guru, guru...' i eto me, stigao sam!"
"Hmm...", misli si guru, "pa da,
ja jesam utjelovljenje boga..."
Nakon što je sastanak završio,
guru se spusti dole do rijeke,
pogleda lijevo i desno da ga slučajno netko ne promatra i počne:
"Ja, ja, ja, ja, ja..." i utopi se!
bglavac
edin.kecanovic
