Ateist u šumi
Ateist je šetao šumom:
- Kako je veličanstveno  drveće!
- Kako su moćne ove rijeke!
- Kako su divne životinje!
reče u sebi.
Dok je šetao pored rijeke, začulo se šuštanje u žbunju iza njega.
Okrenuo se i ugledao ogromnog grizlija od 2m kako juri prema njemu. 
 
Potrčao je stazom koliko ga noge nose. Opet pogleda preko ramena i vidje da ga medvjed sustiže.
Pogleda opet preko ramena a medvjed je bio sve bliže i bliže.
Saplete se i pade na zemlju.
Pokuša da ustane ali vidje da je medvjed iznad njega i pruža se da ga dohvati lijevom šapom a desnom  podignutom da ga udari.
U tom trenutku ateist uskliknu :
O Bože !
- Vrijeme se zaustavi.
- Medvjed se ukoči!
- Tišina zavlada šumom..
Čovjek bi osvijetljen nekom blistavom svjetlošću a sa neba se začu glas:
- Ti poričeš moje postojanje sve ove godine, učiš druge da ja ne postojim;
čak i stvaranje svijeta pripisuješ nekom kozmičkom slučaju.
- Da li od mene očekuješ da ti sada pomognem u ovoj nevolji?
- Je li od sada treba da te računam kao vjernika?
Ateist pogleda direktno u svjetlost i reče:
- Bilo bi licemjerno s moje strane da sad iznenada zahtijevam od tebe da me tretiraš kao kršćana,
ali možda bi mogao da medvjeda učiniš kršćaninom?
Svjetlo nestade. Zvuci u šumi ponovo oživješe. A medvjed spusti svoju desnu šapu,
prinese je lijevoj, pogne glavu kao u molitvi i reče:
"Bože blagoslovi ovu hranu koju mi pružaš danas kroz našeg gospoda Isusa Krista , Amen!"