Odigraj "Tarot DA/NE"

Kalendar događanja

Član bglavac

Upisao:

bglavac

OBJAVLJENO:

PROČITANO

535

PUTA

Tri pitanja za one koji upravljaju korona krizom u Hrvatskoj (Za početak. Onda slijede i druga pitanja).

Tri pitanja za one koji upravljaju korona krizom u Hrvatskoj (Za početak. Onda slijede i druga pitanja).
Građani Hrvatske svjedoci su uvođenja dosad neviđenih restriktivnih i represivnih mjera u vezi s epidemijom korona virusa. Riječ je o mjerama koje suspendiraju temeljna ljudska prava i slobode i imat će velike i nesagledive štetne posljedice na tjelesno i psihičko zdravlje, individualno i kolektivno bogatstvo, obrazovanje, međuljudske odnose te društveni ustroj i demokraciju.

Građani Hrvatske svjedoci su uvođenja dosad neviđenih restriktivnih i represivnih mjera u vezi s epidemijom korona virusa. Riječ je o mjerama koje suspendiraju temeljna ljudska prava i slobode i imat će velike i nesagledive štetne posljedice na tjelesno i psihičko zdravlje, individualno i kolektivno bogatstvo, obrazovanje, međuljudske odnose te društveni ustroj i demokraciju.

Donositelji ovih odluka ili su medicinski stručnjaci ili se na njih pozivaju. Uvedene mjere, dakle, temelje se na stavovima liječničke struke, točnije epidemiologa i infektologa predstavljenih u osobama ravnatelja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i ravnateljice Klinike za infektivne bolesti.

Nakon početnog šoka i paralize od spoznaje da smo se preko noći našli u orvelijanskoj totalitarnoj diktaturi, pomalo se počinju javljati neslaganja i kritike, koje će, nadam se, biti uvod u javnu raspravu o aktualnim događanjima. A diskusija o bilo kojoj temi, jer to je najvažniji uvjet za njenu smislenost i plodnost, mora krenuti od merituma. Ovdje se radi o složenom i višeslojnom problemu, no prije rasprave o svim drugim aspektima, jasno i do detalja mora biti rasvijetljen njen osnovni predmet. A to je sama epidemija, točnije bolest zbog koje su mjere donesene.

Nadležni autoriteti uvjeravaju nas da su mjere koje po restriktivnosti nadmašuju i one kakve smo imali za vrijeme rata, donesene s namjerom da se zaštiti zdravlje pučanstva. No to obrazlažu tek s nekoliko šturih informacija o prirodi bolesti (koja je realno blaga), bez jasnih podataka, objašnjenja i argumentacije koji bi potkrijepili i obrazložili uvođenje tako velikih ograničenja i drastičnih promjena ponašanja i života.

Stoga kao pojedinac pogođen ovim mjerama, ali i kao liječnik u čije su ime donesene, nadležnima postavljam sljedeća pitanja:

1. O KAKVOJ SE BOLESTI RADI?

Koja su obilježja bolesti uzrokovane COVID-om 19? Koliko je ona opasna s obzirom na kliničku sliku, komplikacije i smrtnost? Kojom brzinom se širi i koliki joj je dio populacije podložan? Kratko rečeno, koliko je relevantna za javno zdravlje?

Svake sezone čitav niz virusa uzrokuje respiratornu bolest koju nazivamo prehladom ili bolešću sličnoj gripi. Znatan dio tih virusa nije ni poznat, odnosno identificiran, jer je bolest trivijalna. Za korona viruse se zna da uzrokuju prosječno oko 10 % od svih prehlada. Kao i drugi slični virusi, stalno se mijenjaju (mutiraju) i pojavljuju se novi tipovi. Dva takva bili su prilično opasni SARS i MERS.

Dosadašnja saznanja o novom virusu COVID-19 pokazuju da je riječ o bolesti koja nije pretjerano zarazna (za razliku od ospica, primjerice) i većinom je blagog tijeka – više od 80 % zaraženih preboli je kao prehladu ili uopće ne razvije simptome. Komplikacije, najčešće plućne, javljaju se gotovo isključivo u starijih i teže kronično bolesnih ljudi, a umre, prema najnovijoj studiji koja se odnosi na kineski grad Wuhan, 1,4 % onih koji su razvili simptome. Podaci (do sredine ožujka) iz provincije Hubei koja je bila pogođena zarazom pokazuju da je vjerojatnost smrti od ove bolesti u općoj populaciji iznimno niska – 0,000054 ili 5-6 ljudi na 100 000 stanovnika. Riječ je o smrtnosti koja je mala i među starijima i bolesnima, a pogotovo u zdravih ljudi mlađe i srednje dobi gdje je zanemariva; drugim riječima, jednaka je ili nebitno veća od smrtnosti od bilo koje druge prehlade. Naime, u svakoj sezoni akutnih respiratornih bolesti bilježe se povećane stope smrtnosti jer se bilo koja virusna prehlada u imunološki oštećenih ljudi nerijetko komplicira i dovodi do smrti. Ono što je ovdje bitno zapaziti jest eventualni porast (višak) pobola i smrtnosti koji odudara od uobičajenih sezonskih statistika. Do sada ni za jednu zemlju nema takvih pokazatelja. I stručnjaci se slažu da se ovog proljeća u tom smislu ne događa ništa neobično.

Italija, točnije njezina pokrajina Lombardija, bilježi veći broj oboljelih i umrlih nego drugdje. Spominju se specifične stope smrtnosti i preko 7 %, no one su nerealne jer su testirani većinom teži bolesnici, i još važnije, tamošnji nadležni naglašavaju da uključuju sve umrle u kojih je dokazan COVID-19, što ne znači da su svi od njega i umrli. Naime, većina njih nije umrla od virusa, nego s njim; uzročnost je dokazana u svega 12 % umrlih. Pri tom se gotovo isključivo radilo o starim i kronično bolesnim ljudima – prema talijanskom Nacionalnom institutu za zdravlje prosječna starost umrlih bila je 79,5 godina, a 99,2 % imalo je barem jednu popratnu kroničnu bolest, od čega skoro polovina tri ili više bolesti. Od 355 umrlih svega tri bolesnika nisu imala pratećih bolesti.

Dakle, slika stvorena o bolesti u Italiji preuveličana je, što ne znači da bolest u susjednoj zemlji nije bila ozbiljnija nego drugdje. I to vjerojatno radi lokalnih specifičnosti; Italija godinama ima izrazitiji višak smrti od gripe u odnosu na druge europske države. Nude se sljedeća objašnjenja – visoka dob stanovništva, veći broj pušača, najveća otpornost na antibiotike u Europi, specifičnosti zdravstvenog sustava te velika zagađenost zraka i gusta 5G mreža u Lombardiji (slično kao u Wuhanu). U Španjolskoj bi jedan od razloga povećane smrtnosti mogao biti nedostatak njege u domovima za starije; tamošnji zdravstveni radnici priznali su da nisu pripremljeni da se nose s korona virusom.

Neki liječnici smrtnost u ovoj epidemiji povezuju i s agresivnom terapijom – teški bolesnici u Kini (opisano u časopisu Lancet), kao i u Italiji, dobivali su toksične koktele antibiotika, antivirusnih lijekova (premda je stav SZO-a da nema specifičnog lijeka za terapiju COVID-a 19) i kortikosteroida; daje se i klorokin, zasad bez znanstvenih dokaza o učinkovitosti. Česta je primjena respiratora; neka istraživanja pokazala su veće umiranje na tom uređaju, nego bez njega.

U ostatku svijeta smrtnost od COVID-a 19, barem zasad, je niska. Prema britanskom epidemiologu Tomu Jeffersonu niža je od drugih korona virusa. Svuda je bitno manja od obične gripe – od nekoliko puta do nekoliko desetaka puta (gripa godišnje uzme 250 000 – 500 000 života), da ne govorimo o drugim zaraznim (npr. tuberkuloza) i nezaraznim bolestima, primjerice srčanožilnima i raku. Stoga se s pravom postavlja pitanje što je u ovoj prehladi tako posebno da je navelo nadležne na neviđeno uzbunjivanje i rigorozno postupanje, toliko drugačije i potpuno suprotno uobičajenoj ravnodušnosti vezanoj uz prehlade? Moguće je da je i prošlih sezona kružio neki sličan korona virus, ali nije prepoznat jer ga se nije niti tražilo. Zanima me koliko je ovih dana više teških bolesnika u jedinicama intenzivne skrbi; je li korištenje respiratora veće nego obično u ovo doba godine? Hrvatska medicinska struka i politika dužna je još odgovoriti i na pitanje zašto je baš Hrvatska, prema istraživanju Sveučilišta u Oxfordu, prva na svijetu po indeksu strogoće uvedenih mjera (najrigoroznije u odnosu na broj zaraženih).

2. KOJI SU TOČNI PODACI O BROJU ZARAŽENIH, OBOLJELIH I UMRLIH?

Podaci o zaraženima i umrlima od korona virusa koji nam se prezentiraju nisu pouzdani. Broj zaraženih veći je od onog koji nam se predočuje – zaraza često ne stvara nikakve tegobe, pa se takvi ljudi ne testiraju (osim ako nisu bili u kontaktu s bolesnicima). Ne testiraju se ni mnogi ljudi sa simptomima prehlade, od kojih dio sasvim sigurno otpada na koronu. Dr. Marty Makary s američkog Sveučilišta Johns Hopkins tvrdi da na svakog testiranog pozitivnog, još vjerojatno 25-30 ima virus. Jedno istraživanje, odnosno model napravljen od znanstvenika s Oxforda ukazuje na mogućnost da je u protekla dva mjeseca čak polovina Britanaca zaražena COVID-om 19. Treba reći i da prokuženost virusom ovisi o populaciji koju testiramo – nije jednaka u općoj i teško bolesnoj populaciji.

Za procjenu značaja bolesti, više od broja zaraženih govorio bi broj oboljelih (jer nisu svi zaraženi bolesni). Taj nam se podatak ne prezentira. No da je i dostupan, i on bi bio neprecizan. Bolest nema specifičnih simptoma po kojima bi se mogla prepoznati i odvojiti od drugih respiratornih bolesti. Postoje sumnje da se ponegdje samo na temelju kliničke slike slučajevi uvode u statistiku zaraženih. Međutim, niti dokaz korona virusa ne znači da je taj virus i uzrokovao bolest; COVID može biti tek popratna pojava (kolonizacija), a bolest uzrokovana drugim virusom ili bakterijom. Moguće je, smatra makedonski infektolog Velo Markovski, da ljudski organizam uopće ne reagira na ovaj virus. Da je bolest, kao posljedica imunološke reakcije tijela na virus, uzrokovana specifičnim uzročnikom, dokazuje se nalazom antitijela protiv tog virusa u krvi (serologija), a to se radi vrlo rijetko, i također s testovima koji nisu validirani.

Nadalje, test (PCR) koji se koristi za dokazivanje COVID-a 19 u obriscima sekreta uzetih od ispitanika, nov je i nije primjereno evaluiran. Ne zna se kolika mu je osjetljivost i specifičnost, što znači da nije pouzdan. Kineski su znanstvenici našli da je u gotovo polovine ispitanika davao lažno pozitivne rezultate. Glavnoj američkoj ustanovi za javno zdravstvo (CDC) prigovara se da provodi testiranje potpuno neadekvatnim testom. U izradi su nove vrste testova, ovaj čas još manje pouzdane. Dakle, testom koji je aktualno u primjeni često se detektira ono što nije korona-virusna bolest, a ne traži se i ne mjeri ono što vjerojatno jest. Postavlja se pitanje čemu uopće služi takvo testiranje, tj. koliko ono uopće ima smisla.

Kad je riječ o broju umrlih, zanimljivo je da u većine umrlih u Francuskoj nije dokazan kineski, već neki drugi tip korona virusa. Već je spomenuto da se umrli s korona virusom često poistovjećuju s umrlima od korona virusa, ne samo u Italiji. Dokaz COVID-a u umrlog pacijenta sa srčanim popuštanjem ili karcinomom, ne znači da ga je ubio virus, nego njegova osnovna bolest. Koliko je virus pridonio smrtnom ishodu, i može li se i pod kojim uvjetima smatrati uzročnikom smrti, slabo je definirano i vrlo rastezljivo; po riječima dr. Wolfganda Wodarga u teško bolesnih i umirućih ljudi taj je sud nemoguće donijeti. Tendencija da se smrti neopravdano pripisuju virusu daje, naravno, lažno visoku smrtnost od virusa.

Dakle, brojke koje svakodnevno pratimo u sredstvima priopćavanja tek su približne. Njihov je značaj, naročito u stvarnom vremenu, ograničen i diskutabilan. Dok ne budu točne i pouzdane, svakodnevno bombardiranje brojkama zaraženih i umrlih treba smatrati ne samo neprimjerenim i nepotrebnim, već oblikom psihoemocionalnog zlostavljanja.

3. GDJE SU DOKAZI O EFIKASNOSTI UVEDENIH MJERA?

Kad se donose mjere s velikim utjecajem na život ljudi, one moraju imati čvrsta i jasna uporišta. Nadležni su bili dužni predočiti znanstvene ili empirijske dokaze o učinkovitosti u suzbijanju epidemija za svaku pojedinu donesenu mjeru.

U obraćanju javnosti pozvali su se na preporuke Svjetske zdravstvene organizacije. U dokumentu pod nazivom „Strateški plan za spremnost i odgovor“ (2019 Novel Coronavirus: Strategic Preparedness and Response Plan) donesenom u veljači ove godine s ciljem zaustavljanja epidemije COVID-om 19 i ublažavanja njenih posljedica, SZO procjenjuje da se radi o „vrlo visokom riziku“ za Kinu i „visokom riziku“ za ostatak svijeta. Kad govori o mogućem utjecaju na zdravlje, navodi „mnoge nepoznanice“. U vezi s mjerama koje preporučuje poziva se na kinesko iskustvo uvođenja strogih mjera, no u vrijeme objavljivanja dokumenta njihovi efekti još nisu bili poznati („Bit će važno kontinuirano ocjenjivati učinkovitost mjera“). U dijelu vezanom za promet, primjerice, navodi se da ograničavanje kretanja ljudi i dobara može biti neučinkovito, pa i štetno, no u okolnostima nesigurnosti privremeno možda može biti korisno kako bi se dobilo na vremenu za druge aktivnosti i ograničilo širenje bolesti. „U takvim situacijama, prije implementacije restrikcija, zemlje trebaju napraviti analize rizika te analize koristi i isplativosti, kako bi se utvrdilo da je korist veća od štete.“ Molim nadležne da nam predoče ove analize jer ćemo u protivnom uvođenje ograničenja kretanja smatrati masovnim socijalnim eksperimentom.

U ovom, a i drugim dokumentima SZO vezanim uz ovu temu, nije navedena nikakva znanstvena literatura koja bi podupirala ocjene, stavove i preporuke. No sredinom ožujka SZO i nekoliko drugih organizacija među kojima londonski Imperial College, izdaju dokument u formi znanstvenog rada pod nazivom „Utjecaj nefarmaceutskih intervencija na smanjenje smrtnosti i zdravstvenih potreba vezanih uz COVID-19“ (Impact of non-pharmaceutical interventions to reduce COVID19 mortality and healthcare demand). Veća skupina autora u tom je matematičkom epidemiološkom modelu procijenila da će ako izostanu restriktivne mjere i promjena ponašanja biti inficirano 81 % britanske i američke populacije te će umrijeti 510 000 ljudi u Velikoj Britaniji i 2,2 milijuna u SAD-u. Ponudili su dvije strategije – a) ublažavanje, kojim se usporava širenje i smanjuju posljedice epidemije, te b) obuzdavanje, kojim se širenje epidemije zaustavlja, broj zaraženih spušta na nisku razinu i to održava do daljnjega. Kao bolju opciju preporučuju obuzdavanje. Ono uključuje stroge i mnogostruke mjere ograničenja poput održavanja socijalne distance za cijelu populaciju, kućnu izolaciju i karantenu zaraženih i članova njihovih obitelji te zatvaranje škola i sveučilišta. Te bi mjere trebalo zadržati tijekom 18 mjeseci u kojem razdoblju će se omogućiti dostupnost cjepiva.

Dakle, umjesto da u okolnostima mnogih nejasnoća i nesigurnosti preporuče promatranje, blaže mjere ili zaštitu i izolaciju ranjivih skupina, autori ovog utjecajnog rada predlažu agresivne i neselektivne postupke koji predstavljaju socijalni inženjering širokih razmjera. I to na podlozi nepouzdanog, teorijskog matematičkog modela. U čijem su izvještaju riječi „pretpostavka/predviđanje“ („assume“, „predict“, „estimate“ i „expect“), odnosno njihove izvedenice, spomenute ni manje ni više nego 67 puta. Unatoč tome, rad je bio ključan za pooštravanje restriktivnih mjera u SAD-u i Britaniji. Utjecao je na britansku vladu koja je napustila prethodni stav da je slobodno širenje virusa u populaciji poželjno jer podiže kolektivni imunitet i sposobnost prilagodbe stanovništva te ga čini spremnijim za buduće suočavanje s korona virusima. Time su Britanija i ostatak svijeta koji provodi spomenute mjere, odstupili od stoljetne temeljne postavke u epidemiologiji i infektologiji – ideje o korisnosti prirodnog kolektivnog imuniteta koja kaže da široko prebolijevanje zarazne bolesti gradi otpornost čitavog stanovništva i štiti njene najosjetljivije članove, zbog čega velika većina prirodnih virusnih infekcija i ne dovodi do težih posljedica.

U zaključku, treba naglasiti da u ovoj ozbiljnoj situaciji kao društvo, a tu su novinari posebno važni, moramo inzistirati na odgovorima na ova elementarna pitanja. Tek tada možemo početi raspravljati o ostalome. Kako nam se ne bi dogodilo da se represija i destrukcija nastave unedogled, ili da popuste da bi se ponovo pojavile s novim, još „ubojitijim“ virusom i novim, još oštrijim mjerama – obaveznim cijepljenjem, na primjer. Godinama od nadležnih tražim dokaze za korist od cjepiva i dokaze za potrebu obveznog cijepljenja djece u Hrvatskoj. I godinama ne dobivam odgovor. A roditelji kao hipnotizirani prelaze preko te praznine u znanju i izlažu svoju djecu postupku za koji nam nisu predočene ni osnovne vjerodostojne informacije. Ne dopustimo da nas i u ovom predmetu hipnotiziraju. I da zbog bolesti o kojoj postoji puno nejasnoća i koja se ne čini značajno opasnija od obične prehlade, prihvatimo društveni eksperiment s neizbježnim destruktivnim posljedicama. I da se nepostojeća korona kriza pretvori u onu vrlo realnu i devastirajuću. Odgovorna medicinska struka i državna administracija u svojim se odlukama ne vode strahom i nekritičkim preuzimanjem tuđih naloga, već racionalnim i sveobuhvatnim promišljanjem motiviranim interesom i dobrobiti naroda koji im je povjerio upravljanje. Jasno i odlučno postavimo neophodna pitanja i zahtijevajmo precizne odgovore. Shvatimo da je ovo možda ključni trenutak za opstanak i budućnost čitave naše civilizacije. Odgovornost je na svakome od nas.

 

https://www.logicno.com/

KLIKALICE

🔝

KOMENTARI

  • 28.03.2020. 11:29h

    Član emilio-iiMerlin0

    Prezasititi pojmovima........

    ......ili ako vam je dosta "kruha" evo i "kolača":

    Kažu da postoji i kao nekakav "žig zvijeri" ?
    A onda još i da "ta/neka zvijer je i naše božanstvo" ?

    Mi onda i ne možemo a da ne pravimo Popis ?
    Ali smo poslije i primorani da obožavamo Popisa ?

    Naravno da Popis najviše odgovara i upravo onima koji su i najvažniji u tom Popisu ?
    Oni su bog i batina,neprikosnoveni,neupitni i nepobitni ?

    Kažu i da Izviđaži primoravaju naša tijela da se kreču određenom stazom ?
    A onda da i naš um nije naš um jer ni oni koji nam umuju nisu pri sebi ?

    Mi i ne želimo imati posla sa njima ali oni ipak posluju sa nama ?
    Ne možemo protiv poglavarstva ako ne ojačamo i počevši od stopala ?

    Lakše je odgojiti desetero djece nego jedno dijete ?
    Znači i lakše je vladati sa milion podanika nego sa jednim koji nam je dorastao ?

    Kada netko ščepa tanji kraj batine tada on sa vrha odražava dno ?
    Državni neprijatelj bi mu bio "kraljevstvo u vama" ?

    Kada neki prvo viču "tito i partija" a onda i "bog i domovina" tada oni razmišljaju u formi misli ?
    A u ljudskom obliku postižu i "excelent results for self" !?

    Također bi nam "covid19" poručivao da idemo tragom maski pa čemo otkriti i puteve novca !
    Tojest bi zaključno bilo da i nije važno imati znanje nego znati ono koje se traži ???

    Svaka misao koju zadržimo u pameti kad nas ušutkaju postaje komanda a komandanti su oni koji su i najglasniji u zagovaranju tišine ??

    Kao kad bi nam netko zaprijetio Bojevom glavom pa ne možemo ni da p..nemo ?!


    ****Šamani vjeruju da se ta posebna energija istiskuje iz tog središta vrlo rano u ljudskom životu i nikad se ne vraća, tako da čovjek ostaje bez nečega što je možda važnije od ukupne energije svih ostalih središta: to je sposobnost za donošenje odluka. U vezi s pitanjem donošenja odluka don Juan je izražavao strogo mišljenje čarobnjaka svoje loze. Njihova promatranja tijekom stoljeća do¬ vela su ih do zaključka da ljudi nisu sposobni donositi odluke i da su zato stvorili društveni poredak: divovske ustanove koje preuzimaju odgovor¬ nost za odlučivanje. Puštaju da te divovske ustanove odlučuju umjesto njih, a oni samo izvršavaju odluke. V-točka u dnu vrata za te je šamane bila tako važna da su je rijetko dodirivali rukam

    Šesto središte, smješteno na vrhu glave, don Juan je opisao kao nešto više od anomalije i s njim nije htio imati nikakve veze. Rekao je da nema kružni vrtlog energije kao ostala središta, nego više nalik klatnu koje se kreće amo-tamo, kao što tuče srce. - Zastoje energija tog središta tako različita, don Juane? - pitao sam ga. - To šesto središte energije - rekao je - ne pripada u potpunosti čo¬ vjeku. Mi smo ljudi na neki način pod opsadom. To je središte zauzeo ne¬ vidljivi grabežljivac. A jedini način da ga svladamo jest da ojačamo sva druga središta.

    Nagual
    je neizrecivo.Sva moguća osećanja, bića, mi sami, sve to u njemupluta poput barki, pluta mirno, nepromenljivo, zauvek.Spona života vezuje neka od njih.


    Kadspona života poveže ta osećanja, stvara se jedno biće, biće koje gubi svoju pravu prirodu i postaje zaslep-ljeno sjajem i bukom oblasti u kojoj bića lebde,
    tonalom.
    Tako sjedinjeno biće opstoji jedino u
    tonalu.
    Kad sila života jednom poveže sva potrebna osećanja,tad neko biće naglo dospeva u
    tonal.
    Već sam ti jednom rekao da
    tonal
    počinje s rođenjem, a okončavase sa smrću; rekao sam to jer znam da se, čim silaživota napusti telo, sva ona nezavisna osećanja razje-dinjuju i vraćaju onamo odakle su i došla, u
    nagual.
    To što ratnik čini putujući u nepoznato vrlo je sličnoumiranju, s tom razlikom što se skupina nezavisnihosećanja ne razjedinjuje, već se samo malo rasprostire ne gubeći svoju povezanost. Ali u trenutku smrtita osećanja duboko tonu i odlaze svako za sebe kaoda nikad nisu ni bila jedno.«


    »Tonal
    je sve ono što jesmo«, nastavio je. »Odredimu ime!
    Tonal
    je sve što se rečju da iskazati. A kako
    tonal
    i jesu njegova sopstvena dela, onda, zapravo, svemora potpasti pod njegov domen.«Podsetio sam ga kako je rekao da je »tonal« društveno biće — izraz koji sam i sam upotrebio da njimeoznačim ljudsko biće kao krajnji rezultat procesa soci-

    jalizacije.
    »Tonal
    je sve ono što mi znamo«, rekao je. »Mislimda je to već po sebi dovoljan razlog da
    tonal
    bude jednatako nadmoćna stvar.«
    »Tonal
    je sve što mi znamo«, ponovio je polako. »A to ne uključuje samo nas kao pojedince, već i sve ostalo u našem svetu.
    Tonal
    je, može se reći, sve ono štooko vidi.»Čim se rodimo, počinjemo da ga negujemo. Kadprvi put udahnemo vazduh, istog časa udišemo i moćza
    tonal.
    Prema tome, ispravno je reći da je
    tonal
    ljudskog bića tesno vezan za njegovo rođenje.»Moraš da upamtiš ovaj detalj. On ima veliki značaj za razumevanje svega ovog.
    Tonal
    počinje s rođenjem, a okončava se sa smrću.«


    »Tonal je organizator sveta«, nastavio je. »Možda se na najbolji način može
    opisati njegova delatnost ako se kaže da na njegovim ramenima počiva zadatak
    uspostavljanja reda u haosu sveta. Nije preterano ako se tvrdi, kao što to čine
    vračevi, da je sve što mi kao ljudi znamo i radimo - plod tonala.
    »U ovom trenutku, na primer, tvoj tonal je ono či me pokušavaš da
    razumeš naš razgovor; bez njega bi postojali samo čudni glasovi i grimase, a ti
    ne bi razu meo ni reči od onoga što ti govorim.
    »Rekao bih, dakle, da je tonal zaštitnik koji čuva nešto neprocenjivo - naše
    postojanje.
    10
    Zato je odlika tonala da je prepreden i ljubomoran na svoja dela.
    A kako su njegova dela daleko najvažniji deo naših živo ta, onda nije čudno što
    se on na koncu menja, i od za štitnika postaje stražar, i to u svakome od nas.«

    Hajde da kažemo da je tonal, budući da je oštro svestan koliko je
    teško govoriti o samom sebi, stvorio termine "Ja", "Ja sam", i tako dalje, kao
    balans, zahvaljujući kojima može govoriti s drugim tonalima, ili sa samim
    sobom, o sebi
    »Kad kažem da nas tonal prisiljava da nešto čini mo, tad ne mislim da
    kažem kako se tu nalazi i nešto treće. Očito je da on sam sebe prisiljava da
    sledi svoja sopstvena rasuđivanja.«
    »Međutim, u izvesnim prilikama, ili pod izvesnim posebnim okolnostima,
    nešto u samom tonalu postaje svesno da nismo celoviti. To je poput nekog
    glasa koji dolazi iz dubina, glasa naguala. Vidiš, dakle, naša sve ukupnost je
    prirodno stanje koje tonal ne može u celini da objedini, a ima trenutaka,
    naročito u ratnikovom životu, kada ta sveukupnost postaje očita. U tim trenucima pojedinac može da nasluti i proceni ono što stvar no jesmo.

    U tim trenucima tonal postaje svestan svoje sveukupnosti. To je
    uvek neki trzaj, jer ta svest prekida zatišje. Nazivam je sveukupnošću bića koje
    će umreti. Ideja je da u tre nutku smrti drugi član pravog para, nagual, postaje
    potpuno funkcionalan i da tad svest, sećanja i percep cije sakupljeni u našim
    listovima i butinama, u našim leđima, ramenima i vratu, počinju da se troše i
    raz jedinjuju. Poput perli neke beskrajne, prekinute ogrlice, razleću se na sve
    strane lišeni sile života koja sjedi njuje.«
    .
    »Ta naša sveukupnost je nešto vrlo prijemčivo«, reče on. »Potreban nam je
    samo jedan njen mali deo da bismo ispunili i najsloženije zadatke života. Pa
    ipak, kad umiremo, umiremo s našom sveukupnošću. Vrač sad postavlja
    pitanje: "Ako ćemo već umreti s našom sve ukupnošću, što onda s njom ne
    bismo i živeli?"«

    Tvrdio je da nas svaka unapred smišljena predstava, čak i nešto tako
    jednostavno kao što su nazivi koji dajemo stvarima, drži vezanim za razum,
    jer nas to prisiljava da stvorimo mašineriju suđenja.


    ____________________________


    »Letači su bitan dio svemira«, nastavi, »i valja ih prihvatiti takve kakvi stvarno jesu - grozni, nakazni. Oni su sredstva pomoću kojihnas svemir iskušava.«»Mi smo energetske sonde koje je stvorio svemir«, nastavio jekao da je zaboravio na moju prisutnost, »i zato što posjedujemo energiju koja ima svijest, mi smo sredstva pomoću kojih svemir postaje svjestan sebe.
    Letači su neumoljivi izazivači. Treba ih uzeti kao takve. Ako uspijemo u tome, svemir će nam dopustiti da nastavimo.«

    _____________________________


    “U zamenu za našu energiju, letači nam daju naš um, naše sklonosti i naš
    ego. Za njih, mi nismo njihovi robovi većvrsta plaćenih radnika. Oni su
    podarili te privilegije primitivnoj rasi i dali nam dar razmišljanja koji nas je
    unapredio; zaista, oni su nas civilizovali


    “Tokom milenijuma, letači su kovali planove da nas kolektivizuju. Bilo je
    vreme kada su postali toliko bezobrazni da su se čak javno pokazivali i ljudi
    su načinili njihove prikaze u kamenu. To su bila mračna vremena; oni su bili
    svugde. Ali sada je njihova strategija postala toliko inteligentna da mi čak ni
    ne znamo da oni postoje. U prošlosti su nas zgrabili pomoću naše
    lakovernosti a danas to čine preko našeg materijalizma. Oni su odgovorni za
    sklonost savremenog čoveka da ne razmišlja o sebi; razmotri samo koliko
    neko može da istrpi tišinu!”

    Šta bi se desilo ako bi smo postali sposobni da oteramo ta bića?”
    “Za nedelju dana, povratili bi smo našu vitalnost i ponovo bi smo zablistali.
    Ali, kao obična ljudska bića, ne možemo razmišljati o toj mogućnosti, zato što
    bi ona zahtevala da se okrenemo protiv svega što je socijalno prihvatljivo.

    ___________________________________


    “Međutim, većina ljudi dostigne malo duži period isčezavanja, između stotinu
    i dve stotine godina. Neko ko je živeo ispunjen ciljevima može da se odupire i
    pola milenijuma. Taj opseg se još više širi za one koji su kadri da ostvare
    veze sa masama ljudi; oni mogu daproduže svoju svesnost tokom celih
    milenijuma.”
    “Kako su oni došli do toga?”
    “Pomoću pažnje svojih sledbenika. Sećanje stvara vezu između živih bića i
    onih koji su otišli. To objašnjava kako oni ostaju svesni. I to objašnjava zašto
    je obožavanje istorijslih ličnosti toliko štetno. To je namera onih koji su se u
    prošlosti mumificirali kako bi sačuvali svoje ime u istoriji. Na podsmeh tome,
    postoji najveći zločin koji može biti učinjen energiji. Ako ozbiljno želite da
    kaznite osobu, sahranite je u urnisa pepelom, njena izgubljenost će biti
    beskrajna.”


    »Vračevi znaju pravilo zasnovano na iskustvu: onikažu, da što se dublje skupna tačka pomeri, snažnije je osećanje da čovek poseduje znanje i da nema reči daga objasni. Ponekad skupna tačka običnog čoveka možeda se pomeri bez poznatog uzroka i da on toga i nijesvestan, osim što mu se jezik zaveže, zbrkan je inejasan.«

    »Opstanak u povišenoj svesti nema nikakvu vrednost; inače bičitava ljudska rasa bila tu. Čovečanstvo je sigurnood toga, jer se tamo tako teško stiže. Postoji, ipak,slabašna mogućnost da jedan običan čovek uđe u takvostanje. Ako to uradi, on obično uspeva da se zbrka,ponekad nepopravljivo.«

    »Prekidanje naših lanaca je veličanstveno, ali je takođe vrlo nepoželjno, jer niko ne želi da bude
    slobodan.«
    .»Čudnog li osećaja: shvatiti da sve što mislimo,sve što govorimo zavisi od položaja skupne tačke«,primetio je.I to je bilo tačno ono o čemu sam mislio i čemusam se smejao.

    .»Kada se jednom naši lanci prekinu«, nastavio jedon Huan, »više nismo vezani za brige svakodnevnogsveta. I dalje smo u svakodnevnom svetu, ali tu više
    90

    ne spadamo. Da bismo tu pripadali, trebalo bi da de-limo ljudske brige, a bez lanaca to ne možemo.«Don Huan je rekao da mu je nagual Elijas objasnioda ono po čemu se razlikujemo od normalnih ljudi jesteda mi delimo jedan metaforični bodež: brigu naše sa-morefleksije. Tim bodežom režemo sebe i krvarimo;i posao naših lanaca je u tome da nam pruže osećanjekako krvarimo zajedno, da delimo nešto prekrasno:našu ljudskost. Ali ako to proučimo, otkrićemo da kr- varimo sami; da ne delimo ništa; da je sve što radimo jedino poigravanje sa podesnim nestvarnim odrazomkoji stvara čovek.»Vračevi više nisu u svetu svakodnevnih događaja«,nastavio je don Huan, »jer se oni više ne mole svojoj samorefleksiji.«

    Ukoliko tragači ne usvoje osnove
    kako bi ponovo dobili vlakna koja su ostavili
    svijetu, i naročito odbacili ona što su im drugi
    ostavili, ne postoji mogućnost upravljanja obuzdanom
    ludosti, jer su ta tuđa vlakna temelj
    bezgraničnog kapaciteta samopouzdanja. Da bi
    se uvježbala obuzdana ludost — jer nije riječ o
    izrugivanju ili kažnjavanju ljudi, niti dominaciji
    nad njima — čovjek mora biti kadar nasmijati
    se samome sebi. Jedan od rezultata detaljne
    rekapitulacije, rekla je Florinda, jest neobuzdani
    smijeh prilikom suočavanja s dosadnim
    ponavljanjem svog samopoštovanja, koji je u
    srži svih ljudskih dodira.

    »Na desnom rubu nalazimo beskrajne slike fizičkih aktivnosti, nasilja ubijanja, sladostrašća. Na levom rubu nalazimo duhovnost, religiju, Boga.

    Dalje je rekao da se nesvesno pomeranje nadolepovremeno dešava svakom vidovnjaku, ali da takvopomeranje postaje sve ređe kako se njihove skupnetačke pomeraju dalje ulevo. Međutim, svaki put kadase to desi, moć vidovnjaka kome se to dešava priličnose smanjuje. To je nazadak kome je, da bi se popravio,potrebno vreme i veliki napor.»Ta posrnuća prave vidovnjake krajnje mračnimi malodušnim«,

    što je čovek svestan da je samovaž-nost sila koja skupnu tačku drži učvršćenu. Kada se sa-movažnost smanji, energija koja je za nju potrebna vi-še se ne troši. Ta uvećana energija onda služi kao od-skočna daska koja ispaljuje skupnu tačku smesta i bezprethodnog razmišljanja, na jedno nepojamno puto- vanje.Kada se skupna tačka jednom pokrenula, samo tokretanje znači i kretanje od samorefleksije, a to, zauz- vrat, omogućava čist spojni beočug s duhom Ako neko učini da postanemo svesni da je potrebno da smanjimo svoju samovažnost, to je stvarna pomoć.

    . Kad nauči
    da vidi, čovek postaje sve zato što više nije ništa. On
    tako reći iščezne iako je i dalje tu. Čini mi se da je to
    vreme kad čovek može da postane što god zaželi i da
    dobije sve što poželi. Ali on ne želi ništa i umesto da
    se s ljudima poigrava kao sa igračkama, on ih presreće
    negde na po puta njihove ludosti. Oni se razlikuju samo
    po tome što čovek koji vidi može da kontroliše svoju
    ludost, dok drugi ljudi to ne mogu. Čovek koji vidi
    više nema aktivnog interesa za druge ljude. Viđenje ga
    je već sasvim odvojilo od svega onoga što je ranije poznavao
    i znao.«
    »Ježim se već pri samoj pomisli da se odvojim od
    svega što znam«, rekoh.
    »Šališ se, zacelo! Trebalo bi da se naježiš pri pomisli
    da nemaš da se nadaš ničemu drugom do da ćeš
    ceo svoj vek provesti radeći ono što si i dosad uvek
    radio. Pomisli na čoveka koji seje žito iz godine u godinu
    sve dok se ne premori i ne ostari toliko da mu je
    teško i da ustane, pa leži pred kućom kao stari pas.

    .»Tajna svega ovoga leži u nečijoj pažnji«, reče on.»Šta hoćeš time da kažeš, don Huane?«»Sve ovo postoji samo zbog naše pažnje. Eto ovaj kamen pored kojeg sedimo predstavlja to - kamen, jer smo primorani da mu posvetimo pažnju kao kamenu.«


    »Mi naučimo o svemu da mislimo«,
    a onda izvežbamo oči
    tako da vide ono što gledaju
    onako kako mi mislimo
    o tome što gledamo.
    Gledamo sebe već uvereni
    da smo važni.
    I zato moramo i
    da se osećamo važnim!
    Ali kad čovjek nauči da vidi,
    uviđa da više ne može da misli
    o tome u šta gleda,i
    onda mu sve postaje nevažno.«

    To je mehur u kojismo smešteni u trenutku rođenja. U početku je tajmehur otvoren, ali zatim počinje da se zatvara svedok nas ne zapečati. Taj mehur je naša percepcija. Unjemu proživimo ceo svoj život. A ono što vidimo nanjegovim oblim stranama predstavlja naš sopstveniodraz.«

    .«»Mehur se otvara da bi dozvolio svetlosnom bićuda uvidi svoju sveukupnost«, nastavi on. »Prirodno,to što ga nazivamo mehurom samo je način da seto kaže, ali, u ovom slučaju, taj način je odgovarajući.

    “Na koji način se oni nama hrane?”
    “Preko naših osećanja, koja su uglavnom vođena pomoću unutrašnjeg
    dijaloga. Oni su oblikovali naše društvene okolnosti na takav način da mi
    stalno eksplodiramo na talasima osećanja, koja bivaju smesta usisana.
    Najbolje od svega, ti talasi su poput napada na ego; za njih je to izvrstan
    zalogaj.

    “Kako je moguće da se sve to dešava a da mi to ne shvatamo?”
    “Zato što mi nasleđujemo razmenu sa tim bićima skoro kao genetsku
    okolnost, i to osećamo kao nešto prirodno. Kada seneko rodi, majka ga nudi
    kao hranu, ne shvatajući šta čini, jer je njen um takođe pod kontrolom


    .»Da li znaš da si baš ovog časa okružen večnošću?I znaš li da tu večnost možeš da iskoristiš ako to želiš?«
    , ja rekoh da ne razumem o čemu govori.»Tamo! Večnost je tamo!« reče on pokazujući ka horizontu.Onda je pokazao ka zenitu. »Ili tamo, ili možda možemo reći da je večnost poput njih.« Raširio je ruke da označi istok i zapad..Nisam znao šta da kažem.»Znaš li da se možeš zauvek rasprostreti u bilo kom od pravaca koje sam ti pokazao?« nastavi on. »Znaš li da i jedan tren može biti večnost?

    Željeni je rezultat ono što su stari vračevi nazivali zaustavljanjem svijeta,trenutak kada sve oko nas prestaje biti ono što je oduvijek bilo.«
    »Taj je trenutak za vrača povratak istinskoj prirodi čovjeka«, nastavi don Juan. »Stari su vračevi to također nazivali potpunom slobodom.
    To je trenutak kada čovjek rob postaje čovjek slobodno biće,sposobno za pothvate opažanja koji nadilaze našu linearnu maštu.«Don Juan me je uvjeravao da je unutrašnja tišina prostran putkoji vodi do istinskog ukidanja prosuđivanja - do trenutka kada se osjetilni podaci koji slobodno struje iz svemira prestaju tumačiti pomoću osjetila; to je trenutak u kojemu spoznaja prestaje biti sila koja, uobičajenom primjenom i ponavljanjem, određuje prirodu svijeta.

    ____________________________

    Udubio sam se u proučavanje knjiga o mitovima i legendama.Čitajući te knjige, otkrio sam nešto što nikad prije nisam primijetio:svaka knjiga koju sam pročitao bila je zapravo tumačenje mitova ilegendi. Stilovi su se razlikovali, ali pokretačka snaga koja se skrivala iza riječi, u osnovi je bila ista: iako su se autori bavili vrlo apstraktnom temom, kao što su mitovi i legende, uvijek su uspijevali ubaciti nešto o sebi. Ono što je bilo zajedničko svim tim piscima nije toliko bila ista tema, koliko potreba da je iskoriste za sebe. Nikad to prije nisam primijetio.


    _______________________________________

    »Vidiš,letačev um nema suparnika«, nastavi don Juan. »Kad ne što tvrdi, složi se s vlastitom tvrdnjom i navodi te da povjeruješ kakosi došao do nečega vrijednoga.


    Kazao im je da čarobnjaci moraju iz daljine da
    motre na svoj tonal da bi bolje shvatili šta se zaista
    nalazi oko njih. Poveo ih je do jednog grebena s koga
    su mogli da vide ceo taj kraj. Sto se odatle jedva video.
    Odveo ih je zatim opet do stola i rekao da se
    nagnu nad njim da bi im pokazao kako običan čovek
    ne može da obuhvati onoliko koliko čarobnjak može
    zato što je običan čovek tu, na tom stolu i drži se
    svega, svake stvarčice na njemu.
    Onda je naredao da svi redom, jedno za drugim,
    pogledaju u predmete na stolu pa je ispitivao njihovo
    pamćenje na taj način što bi uzeo nešto odatle i sakrio,
    da bi video da li su bili dovoljno pažljivi. Svi su
    odlično položili taj ispit. Ukazao im je na to da je
    njihova sposobnost da tako lako zapamte sve predmete
    na tom stolu posledica toga što su svi razvili svoju
    pažnju tonala, ili, drugim rečima, što su obratili pažnju
    na stvari koje su na stolu.


    Prišao mi je i prstima me bocnuo u grudi; bio je to lak dodir.
    »To su te granice o kojima govorim«, reče. »Van njihovih okvira može se izaći. Mi smo osećanje, svest koja je njima ovde zatvorena.«


    "Šta je dvoj nik?" I ja sam ti odgovorio da je dvojnik sam pojedinac. On sanja
    dvojnika. Trebalo bi da to bude jednostavno, mada mi sami to nismo. Možda su
    svakodnevni snovi tog pojedinca jednostavni, ali to ne znači da je i on sam
    takav. Kad jednom nauči da sanja dvojnika, pojedinac stiže na čudnu
    raskrsnicu i tad nailazi trenutak kad shvata da je dvojnik taj koji sanja njega
    samog.«

    Don Huan je rekao da je suština našeg bića činopažanja, a da je magija našeg bića svest o onomešto nas okružuje. Za njega su opažanje i ta svest bili jedinstvena, funkcionalna i nedeljiva jedinica sačinjena od dve oblasti. Prva je »pažnja tonala«, to jestsposobnost običnih ljudi da opažaju obični svakodnevni svet i da ga budu svesni. Don Huan je taj vidpažnje nazivao još i »prvim krugom moći«, i opisivaoga kao našu čudesnu sposobnost na koju gledamo kaona nešto samo po sebi razumljivo, da unesemo redu svoje opažanje svakodnevnog života.

    Don Huan je rekao da se naš »prvi krug moći«aktivira još u najranijem dobu našeg života i da mi živimo verujući da nema ničega drugog osim toga. Naš»drugi krug moći«, »pažnja naguala«, ostaje skrivena za većinu nas, i otkriva nam se tek u samrtnom času.

    The man of reason walks towards his extinction. His egomania, born of self-importance and self-pity, drives Homo Sapiens, or “homo reasonabilis” toward his end. In his place a new race will appear: the “homo perceptibilis”. They will be magical beings travelling freely across the dark sea of awareness. I can see the rise of a new world, where magic and technology coexist in perfect harmony.

    When describing his world, modern man does it in such a methodical and detailed way that it does not leave him even a tiny crack through which to escape; hence his feeling of being hemmed in, having no peace and no way out. This inevitably generates a great amount of depression. The result is mankind’s terrible destructive state. “What modern man needs is to return to dreaming dreams of power and magic.”


    That is why Carlos once said of one person in the group that he was fortunate to have been a bastard. He explained that, in that type of relationship, there was at least a chance of there being enough passion during the act of procreation. It was doubtlessly due to this that the energy level of the person in question was higher than normal.


    “The memories we usually access during our genetic recapitulation are in fact impressions that jolt the totality of our fibres, making us aware of why we are as we are, and why we react as we habitually do. Genetic recapitulation brings us into contact with the immense burden we carry, imprinted in us as the heritage from our ancestors.

    "Control your feelings and emotions and you’ll take control of your life. Only then will you be free."

    "It is common for people to confuse the concept of feeling with their sentiments." I looked at him, bewildered, and said that for me those two words meant the same thing. Don Berna explained: “It is very important not to confuse the two concepts, because if you do you’ll fall into every trap laid by your mind, and your energy will drain away as if from a punctured hose. Feeling is inherent to being alive. All living things feel. You can verify that in animals and even insects. If threatened, they are afraid. If treated well they feel affection, or even love." “Then what are sentiments?” I asked, now really confused.
    “Sentiments, on the other hand, are the result of the mental process in which we use our memory to evoke certain moods." He regarded me as if waiting for a comment. As I had none, he went on: "So you can see that our sentiments are neither more nor less than mental masturbation. We wallow like pigs in our own excrement and call that sensitivity. I say it is not sensitive at all, but a shameful way to indulge in our vices." I was speechless because of the implications of what he said. I felt that he was referring directly to my weaknesses. I saw myself cornered and threatened by something that I could not clearly define. "There is nothing wrong with feeling,” don Berna went on. “On the contrary, you’d have to be dead not to feel anything. But when you use your memory to recall what you should feel, then you are not feeling at all. What you perceive in that case is a second-hand feeling that has been sullied by passing through the sieve of the mind. “But how can I control my emotions?” I asked, knowing we all suffered emotional assaults from time to time. He replied, "By being deliberate, and not giving in to your vices. It is also most important to have a definite purpose in everything you do. Only idiots go through life reacting to their environment without the slightest control over themselves. They are like marionettes that let themselves be manipulated by every ‘hook’ they encounter. I asked what he meant by hooks. "By hooks I mean the lures of modern life. In the consumer society in which we live, it is hard to go anywhere without someone trying to sell you something, or trying to take advantage of you, or grab something from you. In the city it is hard to look anywhere without seeing an advertisement. All this is designed to get people to react to the environment. That is the way the powers-that-be hold people by the balls. To achieve emotional freedom one must be crystal-clear. When you feel a rush of emotion overtaking you, you must pull at the reins of that wild horse. By doing so you can save huge amounts of energy." I understood don Berna’s lesson. He was right. Most of the time, when talking to myself, I would evoke the feelings that corresponded to the course of my thoughts. I realized that the amount of energy I spent in doing that was indeed exorbitant.***


    **Kada se naša svest razvije u
    prvu pažnju, nije potrebno ni da se kaže da je komanda toliko snažna da je razbijanje tog kruga i navođenje
    skupne tačke na pokretanje istinski podvig.

    Unutrašnji dijalog se zaustavlja na
    isti način kao što i počinje: činom volje. Na kraju
    krajeva, oni koji nas uče naterali su nas da razgovaramo sami sa sobom. Dok nas uče, oni koriste svoju
    volju a mi upošljavamo našu,i jedni i drugi ne znajući.
    Dok učimo da sa sobom razgovaramo, učimo da baratamo voljom. Voljom, razgovaramo sami sa sobom.
    Način da se razgovor sa sobom zaustavi jeste da se
    upotrebi sasvim isti metod: moramo da to hoćemo,
    moramo da to nameravamo.«
    Ćutali smo nekoliko minuta. Pitao sam ga na koga
    je mislio kada je rekao da smo imali učitelje koji su
    nas naučili da razgovaramo sa sobom.
    »Govorio sam o onome što se dešava ljudskim
    bićima dok su deca«, uzvratio je, »o vremenu kada
    ih svi redom uče da ponavljaju beskrajni dijalog o sebi.
    Taj dijalog postaje unutrašnji, i ta sila sama drži
    skupnu tačku učvršćenu.
    »Novi vidovnjaci kažu da deca imaju stotine učitelja koji ih uče gde tačno da smeste svoju skupnu
    tačku.«
    Rekao je kako vidovnjaci vide da deca u početku
    nemaju učvršćenu skupnu tačku. Njihova uhvaćena
    zračenja su u stanju velikih meteža, i njihove se skupne
    tačke pomeraju na sve strane unutar ljudskog pojasa,
    osposobljavajući decu da se usmere na zračenja na
    koja kasnije uopšte ne obraćaju pažnju. Zatim, dok
    rastu, stariji ljudi oko njih, svojim znatnim uticajem
    koji vrše na njih, teraju skupne tačke dece da postanu
    još čvršće uz pomoć povećane složenosti unutrašnjeg
    dijaloga. Unutrašnji dijalog je proces koji neprekidno
    jača položaj skupne tačke, jer je taj položaj proizvoljan
    i zahteva stalno uvođenje novih snaga.
    »Neosporna je činjenica da mnoga deca vide«, nastavio je. »Većinu onih koji vide smatraju čudacima iulažu se svi napori da ih koriguju, da ih nateraju da
    učvrste položaj svojih skupnih tačaka.«
    »Ali, da li je moguće da se deca podstiču da svoje
    skupne tačke drže još fluidnije?« upitao sam.
    »Samo ako žive sa novim vidovnjacima«, rekao je.
    »Inače će upasti u zamku kao i stari vidovnjaci, u zamršenosti tihe strane čoveka. I, veruj mi, to je gore
    nego da se padne u šake racionalnosti.«


    Tvrdio je da je svako od nas,
    po sopstvenom pravu, moćan mag, i naša magija je
    u tome što našu skupnu tačku držimo nepokolebljivo
    učvršćenu.
    »Sila zračenja na veliko«, nastavio je, »navodi na­
    šu skupnu tačku da odabira određena zračenja i da
    ih grupiše za centriranje i opažanje. To je Orlova komanda, ali svako značenje koje pridajemo onome što
    opažamo naša je komanda, naš magični dar.«

    Nešto spolja utiče na naša čula. To je onaj deo
    koji je stvaran. Nestvaran deo je ono što nam naša
    čula govore da je tamo. Uzmimo, na primer, planinu.
    Naša nam čula govore da je ona objekat. Ona ima veličinu, boju i oblik. Mi čak imamo kategorije planina,
    i one su savršeno precizne. Tu nema ničeg pogrešnog;
    greška je u tome što nam se jednostavno nikad nije
    pokazalo da naša čula igraju samo sporednu ulogu.
    Naša čula opažaju onako kako opažaju, jer ih naročita
    odluka naše svesti navodi da tako rade.«??

    Nastavio je, kako su novi vidovnjaci, koji su bili
    pragmatički orijentisani, odmah bili svesni silne moći
    zračenja. Shvatili su da su sva živa bića primorana da
    upotrebljavaju Orlova zračenja čak i ako ne znaju šta
    su ona. Shvatili su takođe da su organizmi takvog kova
    da hvataju određenu količinu tih zračenja i da svaka
    vrsta ima određen dohvat. Zračenja vrše veliki pritisak
    na organizme, i preko tog pritiska organizmi grade
    svet svog opažanja.*

    Kada po istoj Logici ono što je jednom logično drugom je nelogično tada je i logično da sve zavisi od "točke gledišta" ili kao i kada bi svi imali Mišljenje i težili ISTINI ali i nebi nam svima Pokazatelj bio od kalibra....................

SADRŽAJ UPISAO

Član bglavacMerlin13 Dodaj ili oduzmi Merlina

Smatrate člana bglavac dobrim članom portala? Nagradite ga Merlinom.

IZDVOJENO

Vitamin C

🔝

IZDVOJENO

Najnoviji članci

🔝
Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST

LIPANJ...

METODE I TEHNIKE

BRZI CHAT

  • Član bglavacbglavac

    Dobro jutro dragi Magicusi. Sretan dan vam želim. Lp

    06.06.2020. 06:03h
  • Član iridairida

    ajoooj, bilo bi bolje da sanjaš nešto lijepo, žao mi je

    01.06.2020. 14:31h
  • Član ShadowOfSoulShadowOfSoul

    e, draga Irido, nisam dugo trebala čekati - zabijen je nož u leđa i još ga vrti i danas :) :) :) :) stvarno vrhunski tumačiš snove!!!

    31.05.2020. 14:33h
  • Član vanessavanessa

    *

    20.05.2020. 17:31h
  • Član bglavacbglavac

    Dobro jutro dragi magicusi. Sretan dan vam želim. Lp

    19.05.2020. 07:13h
  • Član ShadowOfSoulShadowOfSoul

    pa kad stigneš ... :)

    14.05.2020. 11:01h
  • Član ShadowOfSoulShadowOfSoul

    https://www.magicus.info/najcesce-prakse/tumacenje-snova/besplatno-tumacenje-snova-shadowofsoul-davorlove-ko-u-prici#comments

    14.05.2020. 11:00h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karte

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSong of SilenceSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiSmart studioHipnoza ZagrebKreativna akademijaSvijet jogeInfo izlog

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info