Filozofiranje je beskonačan prostor. Njemu nema kraja a pogled u početak je tako dubok bezdan da izaziva strah. Zato i strah je tako duboko pokopan, na dnu bezdana, na početku filozofiranja.  Filozofije i filozofiranja su generatori straha a strah uzrok svega i to opet zbog filozofiranja.

 Prije filozofije, straha nije bilo. Nije se ni znalo za njega. Strah je smislila filozofija radi vlastitog straha od opstanka. Jer i od filozofiranja se mora živjeti. Prodaš strah i opstaneš. Povijest ljudskog roda vrvi filozofijama i filozofiranjima. Koliko je filozofija zamutila kašu postojanja, to nitko ne zna. Svakako je dobro zamutila. Svakako je sebe izdigla na nepripadajuće visoko brdo i usput porazila znanje i mudrost. Sada jurcamo za tom mudrošću kao žedni za vodom.  Filozofija  sada stoji na tom brdu i smješka se. Svima. Svima, jer filozofije svi prihvaćaju a malo njih stvara svoju.

Jednom prihvaćena, filozofija se teško odbacuje. Jer tko je toliko lud ili pametan da prizna da je uludo upucavao vrijeme u filozofska razglabanja. Toliko ludih a ni toliko pametnih, nema. Čega onda ima. Ima filozofije. Zauzela je svaki kutak ovog planeta i najveći je živući organizam. Toliko jak, žilav i prodoran da je blizu dan kada će i banane filozofirati o majmunima.

Van filozofkog, postoji jedan drugi svijet. Svijet jednostavnosti i tišine kojemu svi kao teže. I uporno grebu prema njemu, penju se, padaju... umjesto da lijepo ukokaju filozofiju i problem riješen. Svaka vlastita misao je dar. Čovjek bi je trebao zadržati za sebe. Izgleda da su misli toliko slane da ni jedan pojedinac ljudskog roda ne može izdržati tu slanoću. U nastojanju da se odsoli od slanosti misli, soli sve okolo-naokolo. Tako je nastala filozofija. Zbog slanosti misli. I zbog soli.

Jer bez soli nema života. Ispada da sam otkrio zašto su mora slana. I da ih je posolila ljudska misao. To je sa jedne strane dobra i provjerljiva a i dokaziva pretpostavka koju neću ni obrazlagati jer bi zbog važeće filozofije bila odmah bačena u vodu. Srećom po moju teoriju. Jer bi dodatno zasolila svjetska mora.  Što reći.... ama baš ništa. Osim da je problem psihičkog zdravlja osnovni problem današnjeg čovjeka. A tako nije uvijek bilo. Ni slučajno. Jer nije.