Draga Irida, sanjam da se ni manje ni vise nego vozim vremeplovom, po Tkalcicevoj ulici. Vozim se i gledam i s osmijehom gledam lokale kakvi su bili nekoc i ne vjerujem svojim ocima da ovo dozivljavam. Jako se zabavljam i osjecam neku, kao sentimentalnost, sve u svemu nesto pozitivno, osjecaj je dobar. Stizem do nekog standa i zastajem i ne vjerujem da mogu kupovati stvarcice-odlucujem se kupiti neki ruksak pleteni, lijepih boja i nalazim 100kn u dzepu. Cudim se jer su ovo neka druga vremena, ali valiuta mi svejedno vrijedi.

Imam 33god, zivim s majkom, emocionalno sam u "nazovi" vezi koja se sastoji od stalnih rastajanja i sastajanja, trenutno je opet faza rastanka. Radim posao koji volim, no umorna sam vec poduze vrijeme. Mentalno ili duhovno umorna mislim. Dakle nisam bas zadovoljna dsa svojom trenutnom situacijom opcenito. Hvala unaprijed lp