Krava, ta dobroćudna, mlijekom bogata domaća životinja, javlja se rijetko u snima. Ta blaga životinja neznatne dinamike i velike izdržljivosti svojom je jednostavnom toplinom i strpljivom bremenitošću blagi simbol same Majke Zemlje, izraz vegetativnog majčinstva. Kad se krava pojavi u snima ž.ena, događa se to ponajčešće stoga što snivačici, tako reći, nedostaje strpljivost i dobrota krave, što je ona premalo jednostavna ženska priroda, spremna da rađa i doji, da
bude jednostavna u skromnom prostoru. Krava ima veliki ritam svoje smjerne prirode. U najzornijem je smislu prirodna njezina zelena hrana. Zato je i pogriješio onaj snivač što je kravu u staji hranio starim novinama. U takve se šale intelekta ne upušta ni najstrpljivija priroda. Ona ima svoju naročitu primitivnu svetost. Na nju smjera kult svetih
krava u Indiji.

Koliko ima ljudi koji ne mogu riješiti problem sila nagona, snaga zemlje koje ih gone na rađanje l oni potiskuju te praiskonske sile, a one se ponovo skupljaju u njihovom nesvjesnom, spremne da izbiju eksplozivnom žestinom; ili im se predaju bez stege i mjere, pa ih one preplave ili pregaze. Oni nisu riješili svoj bikovski problem; to i nije lako.

Tu nastupaju sni o biku s prijetnjama svojih tamnocrvenih pohotnih želja - Bachofen je bika nazvao »alfom prirode«, jer je oplođivanje i rađanje njegov najveći zadatak. U biku je neobuzdana i slijepa nagonska sila. On simbolizira uzbuđenje osjećaja, usmjereno na seksualno, vitalitet sam po sebi. On je životinja borbe, ali i kulta. Jer, njegova je
snaga stvaralačka; antički su ga narodi osjećali kao nešto božansko. On može biti nešto što proždire, ali i nešto što obnavlja. Kad bik u snu progoni snivača, kad mu prijeti da će ga nabosti na svoje rogove, tada su u snivaču provalile ajvitalnije prirodne sile koje hoće da ga se domognu;
snivač je tada u opasnosti da postane njihovom žrtvom. Stoga su se junaci mitova često borili s bikovima i pokušavali da u žrtvovanju bika, koje je bilo zapravo žrtvovanje njihove vlastite divljine, postignu kulturu iz prirode. Taj se susret događao često, kao što se još i danas događa u
južnim zemljama (borba s bikovima u areni); većina snivača priča kasnije s kolikom je strepnjom bila ispunjena napetost za takve krvave žrtvene igre. Bik označava dinamičan, ali još slijepo bijesan stupanj seksualnog problema. Taj je problem postigao potpuniji lik u konju. Stoga je bio znak preobrazbe kad je neki snivač za žrtve bika vidio kako
iz bičjeg tijela, koje se umirući trzalo, izlazi plemeniti smeđi jahaći konj. Sni o biku su povoljni kao dokazi snažnih, nestrpljivih sila koje nešto očekuju. Oni su opasni jer obračun s nečim bikovskim zahtijeva tešku borbu.

Ovan je divlji simbol stvaralačkih sila prirode, ali takvih koje su povezane s problemima duha. Ovan ima veliku ulogu u mitovima, naročito u antici, ali je i značajan, bogat znamen astrološkog kruga planeta, a povezan je, čini se, s principom sređivanja. Ovan se, međutim, u nas javlja rijetko.

Na čuđenje snivača češći su sni o svinjama, koji se pričaju većinom oklijevajući, jer se u njihovoj pozadini naslućuje »svinjarija«. I bez obzira na to da građa tijela svinje nalikuje na ljudsko tijelo više nego na tijelo većine sisavaca, moramo priznati da čovječje nesvjesno shvaća svinju pozitivno. Tako je shvaća i poneka uzrečica. Tko »ima svinju nalazi se u povoljnoj situaciji. Ponegdje, u jednostavnih duša, ima svoje povoljno značenje »svinjče sreće« . Ta je životinja i u snu gotovo uvijek neki sretni znak. Svinja je, kako to potvrđuje svaki pogled u svinjac s praščićirna, sretna i vrijedna velemajka na stupnju blata, s mnogo sisa, teška, okružena glasnim čoporom. Nekoć je svinja bila posvećena Demetri, pa jedan snop svjetlosti njezinog mirnog, sjajnog 
materinstva pada još i danas u snu na tu životinju. Njezinog muškog partnera, nerasta i divljeg vepra, treba, posve razumljivo, staviti uz bok bika.

Pas je od svih životinja čovjeku psihički najbliži. On je tisuće godina, već u kameno doba, bio njegov sustanar u spiljama i kolibama. Pas je često neshvatljivom vjernošću stajao na strani čovjeka kad god se s njim dobro postupalo. On služi svome gospodaru kao čuvar, on za nj pronalazi i najtananiji trag. Pas se zbog čovjeka okomljuje na druge
životinje, on je pratilac i prijatelj čovjeka a time i susretljivi most između njega i životinjskog svijeta. On je u snu postao njegova bratska životinja. U njemu je životinjsko simbolizirano kao naš prijatelj. Kad snivača prati pas, snivač je uvijek u povoljnom odnosu prema silama svoga nesvjesnog. On se tada susreće s budnom instinktivnom sigurnošću. Kad se u snu na nas okomi pas kojega smo zanemarili ili mučili, tada srno i u sebi zanemarili i zlostavili čovjeku svojstvenu nagonsku sklonost i tako je učinili bijesnom prema sebi neprijateljskom.

Pas želi da čovjeku služi u slobodi; vezan na lancu postaje zloćudan i bijesno napada zubima onoga koji mu se približi. Ako smo u prijateljstvu s našom instinktivnom stranom, npr. s erosom u sebi, tada nam se pas u snu pokorava. Ali ako smo daleko od životinjskog dijela svog bića u sebi, pas će nas potražiti, umiljavati se i, kako pokazuju neki ženski sni, položiti nam glavu u krilo. Dok god otklanJamo svijet animalnog, koji također ima pravo na život, dotle će pas - ponajčešće više njih - biti taman, često i zlih očiju koje se žare od potisnute strasti. Tada se ne usuđujemo poći dalje, jer bismo se morali upustiti u borbu sa životinjom koja je postala opasnom. Tko dopušta da mu vlastiti sni nešto saopće, taj će pokušati da poslije takv1h snova o psima postigne novi stav prema onome što je psom simbolizirano.

Sni o psima zahtijevaju kao amplifikaciju podsjećanje na susrete s tom  domaćom i lovačkom životinjom koje će ih objasmti. Osob1to su značajni doživljaji s psima iz mladenačkog doba. Valja postaviti i pitanje tko je vlasnik psa u snu. Često dovede žena mužu psa na uzici. Smisao toga sna je jasan. Važni su i veličina i boja te životinje. Samo je po
seb1 razumljivo da mali, uzbuđeni, lajavi pas znači nešto drugo. nego teški, mirni dvorišni pas ili čupavi, nenjegovani i zadivljali pas. Omladinske knjige rado pričaju o psu spasiocu i ne sluteći duboki smisao toga naziva i moralne legende o o psu koji iz vode spašava svoga gospodara, a još češće, dijete. Pas koji nas podsjeća na našu životinjsku egzistenciju spašava često nešto što je u našem nesvjesnom životu
veoma bitno.

Po nekim se drugim okolnostima može naslutiti da pas rrna veze i sa smrću, da može biti neka vrsta vodiča mrtvih. U antici je bio posvećen božanstvu noći, Hekati božici otvaranja i zatvaranja. S njom je pas biće večernjega sumraka i blijede jutarnje svjetlosti; on živi, dakle, na pragu između svijesti i nesvjesnog. Kao Kerber čuva on prijelaz na rijeci
mr:vth. U posljednjem velikom njemačkom mitu (pokraj Spittelerova Prometeja, u kojem je psić Instinkt bio ubijen) stigao je Faust u Mefistu, koji je bio ona »jezgra kudrova« (»des Pudels Kern«), na svoju drugu, dotad zasjenjenu, amoralnu nagonsku stranu i time »Spao na psa« ( "auf den Hundgekommen"), što često može. biti bolni, mračno-nagonski
početak važnog i vrijednog duševnog preporoda.

Mačka je tipična ženska životinja. O njoj sanjaju najviše žene, .i to inda  kad snivačica treba da postane svjesna svoje mačje prirode. Tome »mačjem« pripada pomanjkanje utjecajnosti, nedostajanje vjernosti jednom jedinom Ti - mačka je vezana samo za kuću, a ne za pojedinog čovjeka. Mačka je životinja sjajne, električno-pucketave dlake, životinja
baršunastih šapa iz kojih u tren oka mogu iskočiti pandže, životinja koja u idućem trenutku pakosno frkće; sve su to pojave koje su, prema saopćenjima snova, srodne iracionalnom u žene. Uostalom iz narodnih usta potječe i priča kako se dražesna djevojka, mila mačkica, često pretvara u »pakosnu« ili »divlju mačku«.

Neka je snivačica iz rukava svoje spavaćice istresla dvadeset i sedam mačaka. Sama ona imala je upravo dvadeset i sedam godina! Neka druga, plašljiva i tobože vrlo moralna žena, sanjala je da danju i noću nosi na glavi kapu od mačjeg krzna. Žene se često moraju upuštati u borbu sa svojom mačjom prirodom, s jednom od svojih priroda koja se ogleda u snu. Samo, mačku ne smiju ubiti!

Možda i nije potrebno spominjati svete mačke Egipćana, ni činjenice da su oni priznavali bogove s mačjom glavom. Ne smije se zaboraviti ni to da je mačka noćna životinja - a žene, kao što znamo, puštaju svoje korijenje u mračnu, nejasnu stranu života dublje nego jednostavnije produhovljeni muškarac.

ERNST AEPPLI

S NJEMACKOG PREVEO DRAGO PERKOVIĆ