SNI O žiVOTINJAMA

Cesto se sniva o životinjama ; o njima snivaju čak i ljudi koji su daleko od prirode i koji više nemaju nikakve veze s pravim životinjama. Ah, ako Je životnja i Iščezla iz njihova svjesnog kruga, ona je u samima njima ipak još prisutna; u njihovim tijelima ima nešto srodno životinjama, u njihovoj je psihi sve ono što su nJihovi preci na životinjama zapazili, što su, podvrgavajući životinje svojoj službi, s njima iskusili i, povrh toga, ono što su u životinje projicirali kao odraz vlastitog ljudskog bića. Suputnik našeg života, životinja i njezina slika, koji su možda bili prognani iz našeg osobnog svjesnog svijeta, stanuju ipak u nama i ne mogu se iz nas istjerati. U snu nam životinja prilazi i nudi nam svoj
lik i svoje usluge kao usporedbu za naš unutrašnji lik i za naše djelovanje.

San o životinji povezuje nas s našom vlastitom, životinji bliskom instinktivnom osnovom, s prirodnim funkcijama našeg tijela, s težnjama naših nagona. Mi nikad nismo potpuno odvojeni od životinje. Sjetimo se samo činjenice da budući čovjek u majčinom tijelu u ubrzanom razvoju prolazi sve stupnjeve animalnih oblika egzistencije, mada su oni u embriju samo nagoviješteni; svaki čovjek ponavlja,
dakle, svoje životinjske mogućnosti. Kad je prošao taj neobični put sjećanja, čovjek stiže onamo gdje postaje nešto više i nešto drugo nego što je samo-životinja.

Zivotinjski simboli mogu pomoću usporedbe sa životinjskom prirodom izraziti smjer našeg djelovanja, vrstu i bogatstvo sila našeg smjera nagona. Zivotinja je postala simbol za ono što je u nama pripitomljeno i za ono što je u nama ostalo divlje, za ono najjeanostavnije i za ono što je na Izgled neshvatljio u našoj prirodi. U životinjskom simbolu upoznajemo ono što leti prostorom naših misli, što hoda čvrstim
tlom našega dana, što stanuje u šumi našeg nesvjesnog ili u mračnom moru naše dubine, prastaro kao samostojni sadržaj psihe.

Životinjski je simbol izvanredno bogat i mnogoznačan. Ali on je, kao iskustvo čovjeka u odnosu prema životinji, kolektivni arhetip i zbog toga općenito razumljiv.

Kad se u snu pojave životinje, snivač mora dodati ono što je osobno doživio sa životinjama koje su povezane sa snom. Koliko je tu važno doživljavanje iz mladosti u domaćem životinjskom svijetu, koliko je značajno što je čovjek, ophodeći sa životinjama banim nekoliko godina, upoznavao njihovu prirodu, da bi kasnije mogao trajno ostati odan
svome životinjskom bratu! U ispitivanju snova o životinjama imaju veliko značenje vlastite domaće životinje, npr. pas, i doživljaj jučerašnjeg' dana, sjećanje na zoološki vrt, na lektiru s pričama o životinjama. Morali bismo se zapitati koje žvotinje naročito volimo, a kojih se bojimo; pokušajmo da sami sebi objasnimo koje životinje prezireino ili koje bismo najžešće progonili. Tko sniva o životinjama s kojima ne:na dnevnih odnosa, mada se pojavljuju u njegovoj blizini,
taj neka pokuša da se s njima susretne u zbilji. Neka ponovo pogleda konja, neka se, tako reći, s njim porazgovori, neka prevlada svoj strah od pasa, možda kod kojeg prijatelja koji je nerazdvojno povezan sa svojim dragim psom. U tome što gradovi pred svojim vratima drže životinjske parkove i zoološke vrtove, sadržan je dubok psihološki razlog koji daleko nadmašuje potrebu zadovoljenja dokone radoznalosti ili
ljudsku pohlepu za vlašću. Između životinjskog parka u nama i tih životinja, koje su, kao i životinje naše vlastite psihe, često turobne i zatvorene, ili ne mogu pune zadovoljstva igrati pod drvećem svoga života, postoji, naime, svojevrsna veza.

To se u pojmu »korisna životinja« u cijelosti, odnosi na svjesnu čovječju dobrobit. životinja nema s tim u stvari nikakve veze. Njezina svrha nije, na primjer, u tome da kao pčela žrtvuje čovjeku svoje zalihe, ili da mu kao krznaš daje svoje toplo krzno; njezin smisao ne može biti ni u tome da je čovjek pojede kao još mlado, svježe živo biće. Sud nesvjesnog, koji je s obzirom na svoju sliku svijeta širokogrudniji, naglašava mnogo rjeđe karakter korisnog. Njemu su, doduše, životinje postale simbolom ljudskog, ali je nesvjesno sačuvalo sliku autonomnog bića životinje.

Nekoć su životinje bile moćnije od ljudi. Čovjeka se njiliova snaga i sigurnost duboko doimala. On je ta moćna bića uzdizao do bogova i njihovu ponosnom bitku pridavao skromne ljudske sposobnosti svoje mlade psihe u nastajanju. On ih je pretvorio u totemske životinje svoga plemena - od toga se jedan ostatak sačuvao u životinjama na grbovima
naših zemalj a i gradova. Lav, vol i orao ostali su znakovima triju Evanđelja; u znaku trokutne zastavice s likom životinje na jarbolu lađe udružuju se mladi ljudi u skupine za osvajanje života. čudo uzastopnih prijelaznih pojavnih stanja, to čudo preobrazbe od trome gusjenice i začahurene ličinke u nježnog lijepog leptir~ duboko se dojmilo čovjeka;
ono mu je postalo usporedbom njegove vlastite psihičke preobrazbe, darovalo mu nadu da će se jednom iz zatočeništva na zemlji dići u svjetlost vječnih prostora.

Dakako, arka snova ne krije u sebi sve rodove životinja - a i zašto ! - ali se u njoj ipak nalazi velik broj pitomih i divljih životinja, ptica, hladnokrvnih životinja i insekata, koje imaju simbolični sadržaj veće ili manje uvjerljivosti ili mogu poslužiti kao značajan simbol neke psihičke situacije. Tako je čovjek, zajedno s ostalim pojavama svijeta u snu,
uzeo i životinju u službu svoga samopromatranja. Nauči li iz toga da pravilno postupa sa životinjom u sebi, uspostavit će i novi bratski odnos prema životinjama velikog vanjskog svijeta koje ispunjavaju svoj dan života na svoj način, u svome redu. U protumačenom, shvaćenom i prihvaćenom snu o životinjama naći će čovjek svoj vlastiti, u instinktivnom smislu sigurni red. To je razJog zbog kojeg bismo morali
znati što za nas znače životinje sna.

Konj je uvijek važio kao najplemenitiji oblik životinjstva. Njegova inteligencija, brzina, srčano i otmjeno, gotovo ljudsko ponašanje, ostavilo je u čovjeku snažan dojam. Zoolozi upozoravaju da ni u koje druge životinje ne postoji tako izdiferencirana skupna igra živaca i vrlo komplicirana muskulatura. Poznato je, osim toga, da samo konj s kojim
se dobro postupa stavlja ljudima na raspolaganje svoje izvanredne usluge, dok se, naprotiv, konj s kojim se loše postupa lako plaši, zbunjuje i postaje životinja koja ulijeva strah. Tako je konj izrazito »psihička« životinja u svakom pogledu. Konj može i u snu imati sve spornenute kvalitete. On se odnosi prema svemu što je u skladu s njegovom prirodom i što je o njemu izrečeno u mitu i folkloru. Konj u
snu znači ponajprije discipliniranu i uobličenu nagonsku stranu čovjeka koja je spremna da čovjeka privede njegovim formiranim prirodnim ciljevima. U tom pogledu je konj u snu i oštrog sluha, osjetljiv je i povodlljiv na najmanji pritisak. U povoljnom slučaju postoji između  konja. i jahača jedinstvo; oni su lijep primjer uzajamne uigranosti nagona i Ja. Ako je taj odnos poremećen, sniva se o konjima koji se
plaše, o konjima koje obuzima panika ako se s njima loše postupa, pa ustrašeni jure ulicama, slijepi i nasmrt uplašeni. Kad se tako sanja o konju ili konjima, poremećen je u snivaču duševni red erotičnog života, pa će za snivača biti korisno ako takve sne shvati kao ozbiljnu opomenu.
Konj u snu može snivača opomenuti i neposredno, trgnut će ga za rukav, zbog čega je neki snivač izgurao konja kroz prozor, i to na svoju vlastitu štetu, što se očitovalo u naknadnoj neurozi. Konj može u snu i govont1, kao u mitu ili u basni. Kao izvanredna psihička životinja, on dobro zna što očekuje njegova gospodara. Njemu nisu strani žalost
i jad.

Simbolici sklona psiha stvorila je lik bića koje je kon i čovjek u jednom. I lik kentaura obuhvaća divljinu pastuha i plemenito čovještvo vještog liječnika Hirona. Na konjima jašu bogovi, na primjer Vodan na svom osmonogom Slepniru.

Crni konji povezani su sa smrću. Na vrancima jure strašna demonska božanstva iznad gradova i zemalja. Tu je konju oduzeta njegova svijetla  strana; ta nagonska bića nemaju više nikakve veze sa sunčanim  konjima ispred Helijevih kola. Crni su konji postali nosioci straha i razaranja. Vranci u snu znače libido, vitalnost koju treba ocijeniti negativno. To je obrat stvaralačkog u rušilačkog. Zato đavo ima na jednoj nozi konjsko kopito, ispod kojega ne izbijaju izvori kao ispod nogu germanskog boga proljeća i svjetlosti, Baldura. Snivači vide gdjekad i bijele konje. Bijeli  konj u snu znači, prema našem iskustvu, troje. Prvo: u bijelom se konju utjelovljena snaga psihe povampirila, ona više nema
pravi odnos prema prirodnoj zemlji, što bi moralo zabrinuti snivača kojemu i samom nedostaje pravi smisao za realnost. Drugo: bijeli konj može biti i simbol naglašeno duševne, stvaralačke snage, koja se, doduše, udaljila od zemlje, ali je kao Pegaz, konj pjesnika, bliska pralikovima. Treće: i bijeli je konj, kao i čovjek koji na njemu jaše, zloslutno povezan sa smrću.

Riđan znači, čini se, jednostavni, pouzdani, ljudsko-životinjski
instinkt. Konj ima nešto ljudsko samo kao pojedinačni konj, kao usnivena konjska individualnost. Kad na snivača nasrće krdo divljih konja, tad još ne postoji erotična kultura, već samo priroda u svojoj nediferenciranoj, opasnoj divljini. U snima žena ta situacija znači da na snivačicu, izvana ili iznutra, navaljuje mnogostruka nagonska žudnja.
Ali te su žudnje finije, nervoznije od sile pohote koja se potmulo javlja u snima o biku. Značajan je san neke mlade žene : ona na svom usponu prema planinskom vrhuncu susreće slobodne mlade konje koji se valjaju na livadi s lijeve strane. Ona se pobojala da bi joj ti konji mogli prepriječiti put. To je bojazan da bi mlade erotske sile u njoj mogle
izazvati smetnje. Ali je bila ushićena smeđecrvenom sjajnom dlakom lijepih životinja.

ERNST AEPPLI

S NJEMACKOG PREVEO DRAGO PERKOVIĆ