Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
670
OD 14.01.2018.PUTA
Serija loših snova
U prvom snu sanjam da sam trudna, neočekivano ugledam svoj veliki trbuh i shvatim kako bih baš danas trebala roditi jer osjećam nešto kao trudove i mučninu u želucu. Doktor mi kaže kako je moj termin tek za 2 tjedna i da dođem tada, ali ga ja uvjeravam da ću roditi danas. Smjestio me, da se smirim, na neki bolnički krevet na kojem nikako nisam mogla sjediti, bio je klizav i stalno sam padala, i onda sam otišla iz bolnice i krenula negdje sama po pustoj ulici ne znajući kad ću roditi i u brizi za zdravlje svog djeteta. U drugom snu sam sanjala da je posvuda po mom naselju postavljen požar, zasad je u daljini, ali male iskrice samo čekaju da se aktiviraju i da bukne požar koji će progutati cijeli grad. To je bila urota, zločesti nas žele sve pobiti, čak s pištoljima, kako nitko ne bi preživio požar. Nitko mi ne vjeruje i ne razumije što se događa, želim spasiti svoju obitelj, ali mi ne vjeruju i tada bježim sama, trčim koliko me noge nose, bojim se strašno i osjećam krivnju što nisam pomogla svojoj obitelji. Tražim mjesto na kojem će mi povjerovati, da bar negdje budem od koristi. U trećem snu sam na lijepom putovanju sa svojom obitelji, plovimo trajektom po moru, uživamo. U jednom trenutku događa se brodolom, no ne vlada prevelika zabrinutost jer je posada dobro obučena i brod dobro opremljen za spašavanje. Ja pomažem da se ljudi osjećaju ugodno, tražim izgubljene dječje igračke i vraćam djeci osmijeh na lica. Spašeni smo. Svi su sretni, no u toj gužvi napokon nailazim na svoju obitelj. Oni su zabrinuti jer nema moje nećakinje od 3 godine. Ja im govorim kako nitko nije stradao, sigurno je ona tu i naći ćemo je. No kako je tražim , sve više me spopada nervoza, strah, tjeskoba i shvaćam da je ona vjerojatno jedino dijete koje se utopilo. Nema je, nitko je ne traži, nestala je. Opet osjećam krivnju što se nisam na vrijeme pobrinula za svoju obitelj.
bglavac
edin.kecanovic
