Draga Irida,molim te protumači mi ovaj san.

Sanjala sam da sam sa nekim društvom.Jako smo si dobri.Ali ne bih mogla odrediti da je bio, baš netko poznati.Ima i žena i muškaraca

Trebamo ići na put.Nekud daleko,van granice.Imamo samo 5 minuta da se spakiramo.Trčim do svog kofera,nabacujem stvari unutra.Hoću ga zatvoriti pa se sjetim da moram uzeti i badekostim i šlapice za plažu.Zatvaram ga.Pa se opet sjetim da stavim neku bluzicu i haljinu.Haljina je bila tamno crvena.Uska,očito prijanja uz tijelo.Zatvaram kofer,sva u žurbi.Sav je nabubrio.Jedva sam ga zatvorila.Uzimam ga sa sobom,začudo nije težak i žurno ga nosim prema vlaku.Brinem da nisam  sve potrebno uzela,ali ne mogu više ništa još ubaciti,jer moram stići na vlak.Stigla sam na vlak.

A sada ono najteže.U zadnje vrijeme unosim neke promjene u život.Idem na tečaj kod Maje.Mama ne razgovara samnom,ali to ne doživljavam kao tragediju.Odem u posjetu,ona šuti,ja se ponašam kao da je sve u redu.Na poslu čula priču da slijede otkazi onima koji imaju ugovor na određeno i da će slati sve koji imaju uvjete u penziju.S obzirom da još nemam uvjete za starosnu penziju,vjerujem da se to ne odnosi na mene.Samo ,kažem počinje vladati neka klima panike i nervoze.