U zadnje vrijeme sam sve više nezadovoljan svojim poslom i sve češće razmišljam o promjeni istog. 27.06.88. Imam osjećaj da me ne cijene dovoljno s obzirom na uloženi trud u obavljanje svakodnevnog posla i ostajanje nerijetko i po 10 sati na poslu. Ponekad znam burno reagirati i često kažem nešto u afektu, nepromišljeno, što kasnije požalim i što me košta dosta živaca i vremena da ispravim.

SAN: Sanjao sam da sam bio u nekoj prostoriji, tipa otvoreno dvorište. Bilo je predvečerje, sunce na zalasku, ugodno ljetno vrijeme. U pozadini je svirala stara, opuštajuća glazba.Bilo je puno ljudi različitih godina, svi su bili dobro raspoloženi i pričali međusobno. U pozadini je svirala stara, opuštajuća glazba. Čitao sam nešto iz neke stare knjige. Ne sjećam se naslova knjige ali sam zapamtio da je bio tvrdi uvez i da su korice bile poput onih što viđamo u filmovima o srednjovjekovnom dobu, čarobnjacima i sl., zlatne i čvrste. Nakon toga u prostor je ušao vrlo star čovjek. Svi su ga pristojno pozdravili i sa svima se pozdravio i razmijenio riječ/dvije. Netko mu je rekao da ga ja čekam i da želim popričati s njim. Došao je i sjeo za stol za kojim sam ja čitao knjigu. Ne sjećam se o o čemu smo pričali no znam da sam se nakon razgovora s njime osjećao bolje i smirenije, kao da sam dobio odgovor/smjernice za ono što me mučilo. Nakon našeg razgovora,  čovjek se nasmiješio, pretvorio u narančastu svjetlost i jednostavno nestao.

Poštovana Irida, molim vas tumačenje sna.