Trenutno sam u neobaveznoj (uglavnom seksualnoj vezi) na koju sam sama pristala prije godinu i pol dana. No u posljednjih nekoliko mjeseci primjećujem da bih htjela nešto ozbiljnije s njim te sam mu to i rekla. On nije bio za pa smo prekinuli, ali on se ipak nastavio javljati i ja sam nakon kratkog nećkanja ipak nastavila vezu s njim, valjda se nadajući kako će se nešto promijeniti (nikako da iskorijenim tu nadu). Ipak nije, a i znam da uz mene ima još nekoliko drugih žena. Kad sam s njim jako mi je lijepo, kad nisam (što je češće), jako mi je loše. Pokušavam ga trajno ostaviti, ali nedostaje mi snage pa se na trenutak pomirim s tim neobaveznim odnosom (kao, pa što, svi to danas rade!). No, čini mi se da me izunutra to jako sve pati, posebno druge žene, ali i činjenica da sam sama od sebe napravila otirač. Mislim da si podsvjesno jako predbacujem zbog svega toga. Ipak, trenutno nemam snage ostaviti ga (kao da sam postala ovisna o njemu), a istodobno znam da se on neće promijeniti i pružiti mi ono što trebam i želim. Posljednjih dana intenzivno razmišljam o tome i u takvim okolnostima sanjam ovo o čemu vam pišem.

Sanjam noćas dva velika bazena (toliko velika da djeluju kao rijeke ili jezera) koja su okružena planinama. U jednome bazenu je voda mirna, lijepa i topla (vidim blago isparavanje), a taj je bazen spojen s drugim i to s nekom prilično strmom ogradom. I dok je prvi bazen miran i kao stvoren za plivanje, u drugom bazenu se mnoštvo ljudi veselo spušta po toj vodi kao po toboganu. Ja sam s njim u mirnom bazenu i on me u jednome trenutku želi zagnjuriti, a ja se prilično ljutito odmičem i govorim mu kako ne volim da me se gnjuri te da ću ja roniti kad sama to budem htjela. U idućem trenutku on je u drugom, veselom bazenu i ja želim doći do njega. No, najprije trebam prijeći strmu ogradu punu žica. Svjesna sam da me gleda pa dajem sve od sebe da prijeđem ogradu, ne ide mi baš lako i osjećam strah, ali konačno uspijevam u tome. Sretna sam ga jer sam ga impresionirala i sad ću to još jednom učiniti dok se budem spuštala niz vodu kao i drugi. No, najednom vidim da u tom drugom bazenu više nema vode. Samo suhi, ispucani, neravni, ružni beton. Zbunjena spuštam se pješice dolje i odjednom se nađem u nekakvoj svlačionici gdje su polupoznati ljudi. Oni od mene pokušavaju skriti novine u kojima je on s drugom ženom, ali ja to vidim i osjetim strašnu paniku i bol. Tako je i završio san. Čini mi se da mi ovaj san nešto govori, ali ja ne znam što. Molim vas pomozite mi u tumačenju. Hvala!

Draga Marelice, san je simbolička slika tvoje veze, tvoje želje za stablnošću (mirni bazen) i njegovog pustopašnog ponašanja...čini ti se da znaš što osjećaš, ali na kraju otkrivaš ispucano i isušeno dno bazena...da je ovo moj san, bježala bih što dalje od njega...isisava ti životnu energiju, a ništa ne daje....razboljet ćeš se...to nije ljubav, to je poput ovisnosti koja polako oduzima život...usudila bih se to nazvati seksualnim vampirizmom...bježiiiiiiii...!!!