Mjesečarenje (sleepwalking)

U svezi posljednjeg pitanja (= ‘na koji način Mjesec utječe na hodanje u snu?’), vaša pretpostavka da je Mjesec odgovoran za mjesečarenje (sleepwalking = hodanje u snu) je u potpunosti pogrešna/neistinita. Za vrijeme punog mjeseca, magnetski fluid postaje izražajniji/jači a oslobađa/izbacuje/otpušta ga sama Zemlja (ili ‘Mjesečarenje za vrijeme punog Mjeseca je potstaknuto kroz magnetski fluid same Zemlje’). Kada je Mjesec u potpunom/najpotpunijem sunčevom svjetlu (ili ‘u potpunosti obasjan sunčevim svjetlom’), onda reflektirajuće svjetlo sa Mjeseca tako reći tjera magnetni fluid natrag na Zemlju. Na ovaj način je Zemlja snažno (ili ‘u potpunosti’) nabijena (charged) sa njime. Ona ljudska bića koja zbog raznoraznih utjecaja – ili iz vode, zraka ili kroz hranu - imaju više metala/željeza u svojoj krvi (ili ‘kod kojih je nivo metala/željeza u krvi veći od normalnog’), imaju u sebi prirodnu sposobnost apsorbirati ovaj magnetski fluid koji dotječe nazad (ili ‘ovaj reflektirajući fluid’).

Kada su živci ispunjeni sa ovim fluidom i kada počnu neugodno pritiskati/gnječiti dušu, duša će se probuditi, ili ona u stvari popušta/olabavljuje svoje fizičke veze/spone i pokušava pobjeći. Fizičko tijelo međutim posjeduje osebujan nervni duh koji je usko povezan prvo (ili ‘u svezi sa’) sa magnetskim fluidom, i drugo, isto tako intimno i sa dušom, koja je kroz ovaj nervni duh povezana i korespondira sa tijelom. Ako se duša sada želi (ili ‘pokušava’) osloboditi/odmaknuti/odspojiti od tijela, ona također pokreće/potstiče/budi nervni duh koji je intimno povezan/sjedinjen sa njom, a nervni duh će zauzvrat/naizmjenice, prirodno probuditi fizičko tijelo sa kojim je povezan. To je razlog za mjesečarenje (ili ‘zbog toga čovjek hoda u snu’). To je kao da tri ljudska bića, koja su međusobno zavezana, hodaju jedan iza drugog. Duh, međutim, ostaje u duši; iz tog razloga je duša živa. Mjesečar (sleepwalker), pošto je ispunjen sa magnetizmom, okreće svoje lice prema mjesecu i penje se na krovove i crkvene zvonike/tornjeve sa ciljem da se podigne/uzdigne iznad zemlje i na taj način smanji obilno tlačenje koje fluid vrši nad njim (ili ‘kada takav mjesečar okrene svoje lice prema Mjesecu, on se često penje na krovove i crkvene zvonike da bi izbjegao zemljin preobilan magnetizam’). Uzdizanjem iznad Zemlje se preobilan tlačeći fluid smanjuje. Kroz to tijelo ponovno postaje podesno/prikladno prihvatiti i smjestiti/akomodirati, kroz nervni duh, dušu zajedno sa duhom.

Kada je tijelo oslobođeno ovog prevelikog pritiska (ili ‘kada je tijelo sada ponovno postalo slobodno’), onda duša (pre)nosi tijelo kroz nervni duh nazad do početne pozicije, gdje se(be) ponovno u potpunosti sjedinjuje sa tijelom. Duša ne zna ništa o svom hodanju u snu (= mjesečarenju), pošto nema pamćenja. Ona jedino (po)zna što je upravo vidjela. Sjećanje duše u fizičkom tijelu nije više od opetovane (repeated) percepcije korespondentnih prirodnih utisaka/impresija na fizička čula. Duša je probuđena za ovu percepciju kroz bezbrojne izvorne slike iz duha kojeg nosi u sebi.

Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Zemlja i Mjesec – Mjesec 5/4’ J.Lorber

akademijavjecnogproljeca.org