Draga Irida,
usnuh nočas san, da se nalazim na dvorištu iza svoje kuće. Osjećam se nelagodno jer ide oluja, valjaju se crni oblaci i samo očekujem da će grom udariti. (oluje se bojim i na javi). Pokušavam doći čim prije na ulazna vrata, ali me priječi starija žena koja jako plače i drži sliku svoje mrtve kćeri u ruci. Miluje tu sliku i plače iz dna duše. Na slici je krasna mlada djevojka duge plave kose. Za lakat ju drži muškarac, valjda muž. Pomislim da će grom lupiti baš u nju, ali u isti tren mi glavom preleti misao da ju je Bog kaznio iz nekog razloga jer joj je uzeo kćer i da ona mora živjeti da bi svoje otpatila. Konačno se dokopam ulaznih vrata, pogledam još jednom u nebo i vidim munju kako je sijevnula dosta visoko.

Hvala Vam na tumačenju