Zamisli da si došla  na neki stadion gde ne osjećaš više potrebu  drugima nešto objašnjavati. Kakav se osjećaj javlja u tebi kad ne moraš opravdavati  svoje ponašanje, tražiti dozvolu ili se izvinjavati?

Kako se ponašaš? Misliš li da možeš dostići  takvu razinu u budućnosti?

Zamisli da je u tebi  nestala  potreba za okrivljavanjem  drugih. Kako se osjećaš? Kako se ponašaš  kada se ne trudiš  skrenuti pažnju drugih na sebe? Što misliš, što treba učiniti da bi  dostignula ovaj nivo?

Najgore robovanje na svijetu, ono koje najviše crpi energiju iz tebe je zabrinutost: "Šta će drugi misliti o meni?" To te primorava da se prikazuješ kao inteligentana, zanosana, darežljiva, itd. Poznaješ li nekog ko je takav? Šta osjećaš kad se usporediš  s tom osobom?

Možeš  li shvatiti, kada bi se neki predsjednik ili papa  tako ponašao, da li bi bio zaista rob?

Komentar:

Čovjek je životinja koja je sklona krdu daleko više psihički nego fizički. On može svojevoljno šetati sam, ali mrzi ostati  sam u svojim stavovima . Prva stvar koju  odgoj treba usaditi  nekoj osobi je sposobnost da ostane sama i hrabrost da ispovijeda  vlastitim očima, duhu i srcu sva opažanja, misli i osjećaje. Slažeš li se?