Kako možeš biti sretan,ako uvijek sve očekuješ od drugih i ako svu krivicu prebacuješ na druge?Živjeti znači uzimati i davati.Ljudi su po svemu sudeći skloni samo uzimanju:uzmi,ti smiješ to tražiti,tebi bi to dobro došlo.I tako čovjek svašta ubire i profitira,traži i uzima.Tko te u tome sprečava postaje tvojim neprijateljem.I tako se jednoga dana posve iznenada nađeš u velikom okršaju,prepušten ljutnji i propasti.Osjećaš se ugroženim.Posvuda vidiš ljude koji ti ne žele dobro.Pritom zaboravljaš da si svoje neprijatelje sam stvorio.

Sreća je u biti samo druga riječ za mir,zadovoljstvo,prijateljstvo

radost.Te stvari ne padaju čovjeku s neba.Te stvari ne možeš naprosto zahtjevati od drugih.Međutim,dobivaš ih badava,ako se i sam prijateljski ponašaš,ako imaš povjerenja u ljude,ako se s ljubavlju brineš o ljudima,ako se i u najvećoj nevolji,pa bila ne znam kako teška,čvrsto držiš vjere da će jednom biti sve drugčije i puno bolje.

Uvijek iznova moraš nastojati da ne uzimaš samo za sebe,da ne vodiš računa samo o svojim potrebama,nego da daješ drugima,da pomažeš druge tješiti i pritom zaboraviš na sebe samoga.Jednog ćeš dana osjetiti kako je tvoje siromašno ljudsko srce obasjalo i ogrijalo toplo sunašce,što će ti osobito goditi.I bit ćeš sretan.

(Blagotvorna riječ za svaki dan)