Pitanje:

Zašto mi je um tako brbljav, tako nespokojan?

Jeste li ikada sami sebi postavili to pitanje?

Zašto vam je um tako nespokojan, zašto neprestano brblja, luta od jedne stvari do druge, bježi iz jedne zabave u drugu?

Zašto vam je um brbljav? A što ćete vi sami učiniti u vezi s time? Poticaj što ga neposredno osjećatega stavite pod nadzor: " Ne smije brbljati". Sam je po sebi dio brbljanja.

Vidite li tu ljepotu?

I onda, što ćete učiniti? Možete istraživati uzroke brbljanja, način na koji brbljanje tvori dio uma koji je njime zaokupljen.Um se, tj. mozak, mora nečim zaokupiti- seksom, televizijom, kuhanjem, čišćenjem kuće, nogometom, odlaskom ui crkvu, uvijek ga nešto zaokuplja. A zašto ga nešto mora zaokupljati?

Ako vas ništa ne zaokuplja, osjećate se nesigurnima, praznima, izgubljenima,počinjete shvaćati da u vama postoji strahovita osamljenost.

Stoga se um, da bi izbjegao tu duboku osamljenost, sa svim duševnim mukama bavi svime na što naiđe osim osamljenosti, pa se onda upravo ta osamljenost pretvara u brigu koja ga zaokuplja.Zaokupljen svim tim vanjskim stvarima um kaže :"osamljen sam, kako da to prevladam. Počinjete razmišljati o tome koliko ste jadni, pa se opet vraćate brbljanju. Zapitajte se tada zašto je to tako?

Zašto nema nijednog trenutka kad je um spokojan, u kojem bi  postojala potpuna sloboda od bilo kakvog problema..

I OPET TA DUŠEVNA ZAOKUPLJENOST KOJA JE PLOD VAŠEG ODGOJA I NARAVI.

No, kada shvatite to, i zagledate se u vaš brbljavi um, pazite na njega. Kažite mu:Brbljaj, i pozorno ga pratite, što ne znači da ne pokušavate da ne brbljate, da ne kažete "ne smijem", ili da to brbljanje suzbijate; samo ga pozorno pratite..Um će se tada razbistriti i to će vjerovatno biti stanje "normalnoga", zdravog ljudskog bića...