Zbog čega je ovaj bradati 52-godišnji jogi u narančastoj odori toliko važan da ima službenu policijsku pratnju? Malo ljudi zna da ga je za posebne zasluge u zbližavanju naše zemlje s Indijom još 2002. godine visokim državnim odlikovanjem odlikovao predsjednik Stjepan Mesić, koji ga je i posjetio s hrvatskom državnom delegacijom prilikom nedavnog boravka u Delhiju. I jedna od Mesićevih kćeri praktikantica je sustava „Joga u svakodnevnom životu“, koji je stvorio Maheshwarananda, a radi se o setu vježbi koje poboljšavaju zdravstveno stanje i prevencija su protiv bolesti. Nedavno je u Hotelu Sheraton proslavljena 20. godišnjica djelovanja ovog jogija na ovom području, a nazočili su joj ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt, veleposlanik Indije u Zagrebu, Slaven Letica, Nevio Šetić, dr. Nino Žganec, izaslanica predsjednika Mesića Štefanija Balog i mnogi drugi uglednici iz javnog života Hrvatske. Swamiji je poznat po zagovaranju vjerske tolerancije i tome da kršćane potiče da ostanu vezani uz svoju religiju, a jogu prakticiraju zbog bolje kvalitete življenja.


Iskoristili smo boravak velikog jogija u našem gradu i načinili intervju nakon kojega se on sa svojom pratnjom uputio u Pulu gdje je imao predavanje od kojega je prihod išao u korist djece oboljele od dječje paralize.

- Pa, za početak, kada smo već kod doručka, što jedan jogi jede, što vam se od ovog svega na stolu najviše dopada?

-Jogiji su vegetarijanci, kao i ja, a najskloniji sam tipičnoj rajasthanskoj hrani, s vrlo jakim začinima koje ljudi ovog podneblja teško podnose. Konkretno, ovdje mi je posebno dobar ovaj kravlji sir s dodatkom začina kurkume i kumina. Odličan je. A volim i masline, ove vaše, hrvatske...

- Kako ste se zatekli tako daleko od kuće, u Europi? Koliko znamo, jedva da ste imali 20 godina kada ste doselili u Austriju, a zatim raširili vaše učenje po cijeloj Europi, Sjedinjenim Američkim Državama, Australiji...

- Pa gledajte, joga ne poznaje granice, jogiju je dom posvuda gdje žive ljudi dobre volje i ljubavi. Ja dolazim iz Rajastahana, iz obitelji koja je poznata po toj tradiciji. Moj je ujak Swami Madhvananda bio poznat daleko izvan granica Indije, a od rana sam se počeo baviti tom disciplinom i uvidio da može pomoći mnogima. I sada je moj glavni europski centar u Beču, no sustav koji sam stvorio osobito je razvijen u Slovačkoj (Swamiji je dobio odlikovanje i slovačkog predsjednika, op.a.), Češkoj i Austriji. Znanstvena su ispitivanja taj moj sustav prepoznala kao najbolji za fizičko i mentalno zdravlje, pa se centri zapravo sada šire sami od sebe.

- Kako na vas gleda crkva u Austriji, katolička i protestantska?